Svaki dan jedan čovjek je dolazio kod naše zgrade i vadio hranu i odjeću iz smeća. Mnogi su se nudili da mu novčano pomognu, ali kasnije smo čuli da uopšte nije siromašan i gladan, da ima svoju kuću i porodicu, već da ima psihičkih problema zbog kojih se tako ponaša – ispričala nam je stanarka koja živi na Starčevici.
I u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja banjalučkog Doma zdravlja potvrdili su da se posljednjih godina povećava broj oboljelih od različitih mentalnih poremećaja, najčešće neurotskih: anksioznost, depresija, opsesivno-kompulzivni, te psihotični poremećaji, odnosno šizofrenija.
– S obzirom na pružanje sveobuhvatnih usluga Centra, susrećemo se u našoj praksi sa građanima koji imaju različite poremećaje u mentalnom zdravlju, a koje odlikuju izmjene u mišljenju i ponašanju koji su udruženi sa poremećajima u funkcionisanju što bitno utiče na njihov svakodnevni život. Samim tim se susrećemo i sa osobama koje ispoljavaju različite psihopatološke manifestacije, uključujući i takve slučajeve, a koje se često ispoljavaju u vidu anksioznosti ili straha, afektivnih poremećaja: depresija, bipolarni poremećaj, psihotičnih poremećaja – poremećaja percepcije, halucinacije, te poremećaja ličnosti – pojasnila je psiholog u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Divna Slavnić.
Ona dodaje da se najčešće radi o starijoj populaciji, jer žive sami ili sa supružnikom i ne znaju prepoznati početnu simptomatologiju i ne jave se ljekaru za pomoć, dok bolest ne napreduje.
– Dolazi do poremećaja u mišljenju i ponašanju, što za posljedicu ima abnormalne radnje kao što su zapuštenost lične higijene i higijene prostora gdje žive, skupljanje raznih starih i dotrajalih predmeta po ulici, traže po kontejnerima hranu i garderobu – precizira Slavnićeva, dodajući da se poremećaji mogu pojaviti i kod mlađe populacije.
Ona napominje da je porodica najvažnija u prepoznavanju i brzom reagovanju kako bi se osobi pružila adekvatna psihosocijalna pomoć.
– Veoma je važna informisanost članova porodice i razbijanje stigmatizacije u porodici i društvu kada su u pitanju mentalni poremećaji. Takođe, ako osoba živi sa porodicom čiji su članovi zaposleni, koji brinu jedni o drugima, naći će načine da pomognu oboljeloj osobi i da se dalje edukuju o samom toku bolesti i oporavku. Suprotno tome, osobe koje žive same, osobe starije životne dobi, ili čiji članovi porodice žive u teškim socio-ekonomskim uslovima, sporije će reagovati i preduzeti neophodno kako bi se osobi pružila adekvatna medicinska pomoć – zaključila je Slavnićeva.
Sindrom opsesivnog skupljanja
Stručnjaci se danas često susreću sa sindromom opsesivno-kompulzivnog skupljanja nepotrebnih stvari, smeća, ostataka hrane, do te mjere da se ljudi vezuju uz njih.
Glavni problem ljudi sa ovim poremećajem je što oni ne mogu ništa baciti, a svaki takav pokušaj stvara im pojačanu anksioznost. Te poteškoće mogu biti do te mjere naglašene da otežavaju svakodnevno socijalno i porodično funkcionisanje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu