Štićenici Doma penzionera u Banjaluci i ove godine na human način obilježili su Međunarodni dan starih osoba.
Dobri narode, treba nam 80.000 poziva po jednu marku. Molim vas od srca.
Težak život u kojem odrastaju Nemanja i Uroš, gdje majka Slobodanka sprema ono što im humani ljudi donesu, a tata nadniči za 50 KM jednom ili dva puta u sedmici, mnoge nije ostavio ravnodušnim.
Gledam danas nešto na mapi i vidim da smo prepješačili 350 kilometara, u neku ruku dionicu od Banjaluke do Beograda, nije loše. Lakše čak možda nego ponekad kad preko Rače ideš pa put nema kraja. Jedanaest dana hodanja, preko 30 kilometara dnevno i tu smo, na pola puta i sa mnogo energije trenutno, posebno kada znamo da smo u Portu, a onda slijedi šetnja uz okean.
Sofija Negić, jedna je od devetoro ubijene dece u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", a povodom njenog rođendana oglasila se i njena mama Milanka koja je napisala potresnu priču o svojoj ubijenoj kćerki koja ih je prerano napustila.
Priča o porodici Šišarica, dječacima koji spavaju u jednoj oronuloj sobi, kupaju se napolju, jer toaleta nema, ocu koji nadniči kada gdje ima, majci koja sprema šta kada ima, izazvala je buru emocija kod dobrih ljudi koji bi da im pomognu da imaju krov nad glavom. Nešto novca stiglo je na račun, ali na poziv da se pomogne ocu da dobije stalan posao, odgovora još nema. A na našim gradilištima često čujemo građevince koji pričaju turski ili arapski jezik.
Hvala ti Roberte od srca što si ovo zahtjevno putovanje i svaki njegov kilometar posvetio našoj javnoj kuhinji.
Robert Dacešin, avanturista i travel bloger ide, kako je rekao, na vjerovatno najveću avanturu života, čuveni Camino de Santiago.
Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravitelja javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota?
Mama, tata, dječaci od tri i po i dvije godine u kući koja nema kupatilo, vodu, popucalih zidova i plafona, sa krovom koji možda ne izdrži naredni snijeg. To je svakodnevica porodice Šišarica, koji od nedavno žive u Barlovcima kod Banjaluke.
Novi korak u humanitarnoj akciji koja ima za cilj obezbijediti siguran krov nad glavom četvročlanoj porodici Šišarica iz Banjaluke. Akciju predvodi direktor UG ''Mozaik prijateljstva'' Miroslav Subašić.
Iako su mali i još ne shvataju životne probleme i nedaće, Uroš i Nemanja Šišarica, koji djetinjstvo provode u neuslovnoj, ruševnoj i tuđoj kući, kao i sva djeca maštaju o maloj sobici punoj igračaka, a njihovi roditelji samo o vlastitom krovu nad glavom i osnovnim uslovima za život dostojan čovjeka.
Iz Udruženja “Mozaik prijateljstva” stigla je molba kako bi im sugrađani pomogli u nabavci tri ventilatora.
Događaj pod nazivom „Umjetnost koja nikome ne treba“ održan je u srijedu u banjalučkom Domu omladine.
Umjetničko-humanitarna aukcija „Umjetnost koja nikome ne treba“ biće održana večeras u Domu omladine od 20 časova.
Humani ljudi iz “Mozaika prijateljstva” obezbjedili su ručak za vjernike koji proslavljaju Bajram.
Tjestenina, ulje, konzerve, hljeb, luk, krompir, začini, jabuke, jaja, ponekad kafa i slatkiši. Donirana nova vrata, televizori, plafonjerke. Klinci koji novac od užine ostavljaju njima, penzioneri koji od svojih minimalnih primanja izdvajaju 10 ili 20 maraka.
Ovo će biti gladna godina, i zbog cijena i zbog loše sezone, tako da je ukidanje poreza na dodatu vrijednost na donacije hrane došlo u pravi trenutak.
Mladić Goran pokazao je da banjalučka omladina ima dozu humanosti i empatije.
