Običaji kada je sahrana u Srbiji u pitanju su važan dio tradicije, a neobični poput onih koji se odnose na pokojnike privlače pažnju.
Poznato je da je srpski krajevi bogati običajima. Međutim, ono što većina Srba radi je da iznosi hranu na sahranu i istu jede na groblju.
Pravoslavna hrišćanska praksa često se kosi sa starim običajima, sujeverjem i paganskim običajima i ritualima u našem društvu.
U savremeno doba nerijetko se dešava da se na pravoslavnim grobljima sprovode suvišni srpski običaji, nepoznati u davna vremena, a kao znak nekog novog, pomodarskog trenda.
Kada se ne ide na groblje? Pitanje koje je svako od nas makar jednom u životu postavio.
Iako je savremeno doba uticalo da pojedini običaji padnu u zaborav, mnogi se i dalje prenose sa koljena na koljeno. Među njima se posebno izdvaju oni koji su vezani za glavna životna razdoblja – počev od samog rođenja, preko krštenja, pa do posljednjeg ispraćaja na vječni počinak.
-Milena i ja smo u braku od 2017. godine. Iz našeg braka se rodilo dvoje divne dječice. Ona je porijeklom iz Kragujevca, dok sam ja porijeklom iz naše prelijepe Slavonije, Slavonskog Broda, započinje priču Hrvat, srpski zet koji sa suprugom Kragujevčankom živi u Beču.
Pjevačica Slađana Milošević preminula je danas u 69. godini.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju dan posvećen Svetom sveštenomučeniku Haralampiju, jednom od najvećih mučenika u istoriji hrišćanstva, poznat u narodu i kao “gospodar svih bolesti”.
Kako se smatra da je smrt stanje slično spavanju postoji opasnost da se pokojnik „sretne“ sa osobom koja je zaspala, te da će on sledeći umrijeti.
U znak žalosti za pokojnikom, rodbina od smrti počinje da nosi crno odijelo. Žene su ranije nosile crnu maramu, a muškarci crnu košulju ili flor. To se nosi godinu dana, i za to vrijeme rodbina ne učestvuje u veseljima, ne igra i ne pjeva.
U savremeno doba nerijetko se dešava da se na pravoslavnim grobljima sprovode suvišni srpski običaji, nepoznati u davna vremena, a kao znak nekog novog, pomodnog trenda.
Pjevačica Andrijana Lazić (28) poginula je 10. januara u Dubaiju, nakon što je tamo otputovala sa drugaricama i pala sa 24. sprata jedne zgrade, a sahranjena je devet dana kasnije u rodnom mjestu Velino selo, kod Bijeljine.
Od malih nogu uživamo u običaju kićenja jelke, i to je u mnogim domovima praznična tradicija, koja se obično porodično realizuje.
Svako od nas mogao bi da posvjedoči da je gubitak voljene osobe najteži trenutak u životu čovjeka i taman kada polako postajemo svjesni da neka osoba sa kojom smo bili bliski više nije među nama i kada od bola i tuge zanijemimo, kako to običaji prilikom sahranjivanja nalažu, dođe trenutak da progovorimo i oprostimo se od voljenih kako najbolje znamo i umijemo.
Koliko ljudi, toliko ćudi, koliko naroda, toliko običaja za vjenačanja i za sahrane, što posebno danas, posredstvom društvenih mreža imamo prilike da vidimo.
Iako je riječ o ruskom svecu, Aleksandar Nevski je postao simbol borbe za očuvanje pravoslavlja, pa ga kao sveca poštuju u svim pravoslavnim narodima slovenskog porijekla.
Za mnoge su srpski običaji iznošenja hrane na groblje čudni, ali nisu ni približno neobični kao ono što rade pripadnici indonežanskog plemena sa ostrva Sulavesi. Njihova tradicija je u najmanju ruku bizarna jer oni svoje mrtve iskopavaju, a onda ih vraćaju u grobove.
Svaki narod ima neka određenja vjerovanja za neka mjesta koja bi trebala svakako da se izbjegavaju i ne posjećuju jer su ukleta i dio te kletve može da pređe na nas i da nam se počnu dešavati loše stvari.
Običaji na sahranama u Srbiji nerijetko mogu da vas zbune, frapiraju, da se pitate: "Pobogu, šta to čine?!", jer, ukoliko niste iz tog kraja, može vas prilično začuditi zašto na prekrštenim rukama pokojnika kao važan detalj ističe se sat, prethodno navijen ili s novom ubačenom baterijom kako bi radio, ili da u šakama drži mobilni telefon.
