Ognjenka ima samo 11 godina i sa majkom Tamarom živi u veoma teškim uslovima. Ali, kada je čujete, zanijemite pred njenom dobrotom.
Velika tragedija pogodila je malo hercegovačko mjesto. Kiša je donijela katastrofalne poplave, koje su za sobom ostavile smrt i pustoš, a cijeli region je danima pratio potresne priče o stradanjima.
Prije mjesec dana čuli da je najveća želja devetogodišnje Nikoline da ima svoju sobu i da na staroj kući bude popravljen krov. Želja joj je ispunjava, jer će ona i roditelji dobiti novu kuću.
Za Čedu (13), Aleksandra (7) i Ljiljanu (5) iz Novog Sada šira javnost je saznala kada je njihova tužna sudbina dospjela u medije. Hranili su se iz kontejnera, spavali na sunđerima, dok se po sobi šetaju pacovi, bez kupatila, struje i vode.
Ima žena, doduše veoma mali broj, koje nakon prvog šamara prijave i napuste nasilnika. Nažalost, puno više njih maltretiranje trpi decenijama, jer su na svojoj koži osjetile da sistem više amnestira počinioca nego što štiti žrtve. A minorne kazne žene obeshrabruju da prijave. U nekim drugim zemljama nasilje u porodici se kažnjava odmah, a žrtva odmah štiti. Kod nas to nije slučaj.
Najviše bih voljela imati svoju sobu, kada moje drugarice dođu da spavamo u mojoj sobi. I da se napravi krov na kući.
Djevojčicu Ivanu Lešević iz sela Samaila kod Kraljeva prije par godina upoznala je čitava Srbija. Preslatka Zlatokosa, kako su je nazvali, živjela je u trošnoj brvnari bez vode i u jako teškim uslovima.
Milanu Šariću, dječaku iz Banjaluke, potrebna je pomoć dobrih ljudi.
Gradnja i obnova kuća starim i iznemoglim, obezbjeđenje obroka za gladne, ali i kopanje bunara kako bi djeca u Ugandi imala pitku vodu samo su neki od poduhvata Tamare Misirlić iz Vranja koja se humanitarnim radom bavi od svoje 16. godine.
Čeda (13), Aleksandar (7) i Ljiljana (5) iz Novog Sada žive u nehumanim uslovima - hrane se iz kontejnera, spavaju na sunđerima, dok se po sobi šetaju pacovi, bez kupatila, struje i vode. Više gladni nego siti. Onako kako nijedno živo biće ne zaslužuje. Bez djetinjstva i osmijeha na licu.
U Kozijem Dolu kod Trgovišta živi porodica Slavković. Jova, Stojanka i njihovi sinovi Igor, Nikola i Danijel dijele skromnu kuću, oslonjeni na socijalnu pomoć i obroke koje dobijaju od narodne kuhinje.
U selu Mojinci nadomak Dimitrovgrada, na putu prema Staroj planini, same i nesrećne žive sestre Roska i Mika Dimitrov.
U Skupštinskoj sali opštine Modriča danas su predstavljeni završeni projekti Omladinske banke Modriča u 2023. godini.
Nakon dugogodišnjeg porodičnog nasilja, žena se odvaži da prijavi nasilnika, ali on ne završi u pritvoru, čak ni ako ima podebeo kriminalni dosije.
Nermin Sulejmanović je juče najprije brutalno pretukao, a onda hicem u glavu ubio svoju nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović.
Ubio suprugu, pred očima njihovog djeteta, a potom još najmanje dvoje ljudi i na kraju, kad su ga policajci opkolili, presudio sam sebi. Ovo bi bio telegrafski opis višestrukog ubistva u Gradačcu. Bio je to školski primjer femicida, zločina utemeljenog na ubjeđenju nasilnika da ima pravo da raspolaže životom žene.
Tugu i bol u kući porodice Geštamov iz Kuse Vrane kod Pirota, zamijenila je dječija sreća i radost, a oni sada pod sigurnim krovom, baš onako kako dolikuje, sa trpezom na stolu slave svoju krsnu slavu.
Kinez koji je brutalno tukao kćerku (14) na teniskim terenima u Beogradu i dalje je u pritvoru, dijete se nalazi u Centru za socijalni rad, ali je otkriveno da je oko ovog slučaja postojala čitava zavjera ćutanja!
Osmijeh dvije djevojčice koje bi trebalo da punim plućima uživaju u djetinjstvu zamenile su suze. Valentina (11) i Anđela (12) žive sa bolesnim roditeljima u planinskom predjelu nadomak Vlasine i nemaju ni dio onoga što imaju njihovi vršnjaci.
Život trojice braće, koji žive nadomak Vranja najblaže rečeno mogao bi da se opiše kao težak.