Ovaj citat je relevantan jer ukazuje na problem prekomjerne upotrebe tehnologije koja može povećati osjećaj usamljenosti među mladima.
U eri digitalnih tehnologija, online komunikacija je postala glavni način povezivanja. Ali može li zamijeniti stvarne odnose? Sve više mladih se oslanja na društvene mreže kao glavni izvor socijalne interakcije, što može dovesti do povećanja osjećaja usamljenosti.
Usamljenost nije samo problem pojedinca; cijele porodice mogu biti pogođene. Šta roditelji mogu učiniti da pomognu svojoj djeci.
Adolescentkinja koju sam liječio provodila je sate na društvenim mrežama, ali je ipak osjećala duboku usamljenost. Njeni online prijatelji nisu mogli zamijeniti stvarne interakcije. Često je izostajala iz škole, a njeno mentalno zdravlje je značajno pogoršano.
Imao sam jednog mladog pacijenta koji se osjećao izolovano i nesigurno. Njegovi roditelji su, uz moju pomoć, naučili kako stvoriti poticajnu i podržavajuću atmosferu kod kuće. Zajedno smo radili na poboljšanju porodične komunikacije i uklanjanju barijera koje su doprinosile njegovoj usamljenosti.
Usamljenost uslijed prekomjerne upotrebe tehnologije može se prepoznati po smanjenom interesu za stvarne socijalne kontakte i povećanoj anksioznosti pri osobnim susretima. Mladi koji provode previše vremena online često se povlače iz stvarnog života i izbjegavaju neposrednu komunikaciju.
Roditelji trebaju obratiti pažnju na promjene u ponašanju svoje djece, kao što su povlačenje u sebe, povećano vrijeme provedeno u osami ili na internetu. Važno je da roditelji budu svjesni emotivnih signala koje njihova djeca šalju i da reagiraju s empatijom i razumijevanjem.
Studije pokazuju da je prekomjerna upotreba društvenih mreža povezana s povećanjem osjećaja usamljenosti. Prema istraživanju Pew Research Center-a, 45% tinejdžera izjavilo je da osjećaju usamljenost češće nego prije zbog društvenih mreža.
Istraživanja pokazuju da 80% roditelja smatra da je pandemija negativno uticala na socijalne vještine njihove djece. Takođe, prema studiji Child Mind Institute-a, 30% roditelja izjavilo je da su njihova djeca pokazivala znakove povećane anksioznosti i depresije zbog izolacije.
Ograničavanje vremena provedenog online, podsticanje stvarnih socijalnih interakcija, te razvoj hobija i aktivnosti koje uključuju neposrednu komunikaciju može značajno pomoći.
Razgovori s roditeljima, zajedničke aktivnosti i angažman u stvarnom svijetu mogu pomoći mladima da se osjećaju manje usamljeno i povezanije sa svojim okruženjem. Podrška roditelja uključuje empatijsko slušanje, provođenje kvalitetnog vremena zajedno i poticanje na socijalne aktivnosti.
Prisutnost i razumijevanje su ključni faktori u borbi protiv usamljenosti. Redovni razgovori, zajedničke aktivnosti i stručna podrška mogu pomoći djeci da se osjećaju voljeno i sigurno.
Srdačno vaš,
Mr sci dr med Aleksandar Pejić, specijalista psihijatar
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu