Na ovo je nedavno podsjetio istoričar dr Zoran Pejašinović, koji je na svom Fejsbuk profilu objavio nekoliko interesantnih gravura, odnosno veduta, iz tog doba.
–O Banjaluci iz 19. vijeka ima vrlo malo likovnih svjedočanstava, o ranijim stoljećima da ne govorimo. Za to doba, kada je fotografija još skupa i rijetka, i dalje su dragocjene gravure. Nekoliko njih, vrlo sličnih, načinjeno je na obalama Vrbasa, sa pogledom na Tvrđavu, most i grozdove objekata u pozadini – objavio je Pejašinović.
Jedna od takvih slika je veduta, nastala oko 1889. godine, a publikovana u milanskom časopisu „Rivista Illustrata settimanale”. U pitanju je, kako navodi Pejašinović, drvorez.
–Koliko je ova likovna predstava Banjaluke doslovna i tačna, a koliko plod umjetnikove slobode, teško je reći, pogotovo ako se ima u vidu da je spomenuti italijanski nedeljnik bio sklon svojevrsnoj grafičkoj hibridizaciji i hiperbolizaciji. No, što rekle Lale, nećemo zakerati – napisao je Pejašinović.
Dodao je da je na ovoj slici učinjena još jedna “jeretična” intervencija.
– Spomenutu vedutu smo obojili, što je suprotno njenoj prirodi . Dobili smo nešto, likovno gledano, jeretično, ali i zanimljivo – smatra Pejašinović.
Drugim riječima, veliko je pitanje da li je Banjaluka prije skoro 150 godina izgledala baš ovako, ili je navedene slika obojena maštom umjetnika, a potom i “priređivača” koji ju je “opremio” u koloru.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu