Iz našeg ugla

NOVA EPIDEMIJA Kako usamljenost utiče na mentalno zdravlje mladih?

Usamljenost se često ponaša kao nevidljivi protivnik, tiho ulazeći u naše živote i donoseći sa sobom brojne izazove.

NOVA EPIDEMIJA Kako usamljenost utiče na mentalno zdravlje mladih?
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Kao psihijatar sa dugogodišnjim iskustvom u radu s pacijentima, ističem važnost prepoznavanja simptoma usamljenosti, posebno kod mladih.

Izolacija tokom pandemije dodatno je pogoršala situaciju, dovodeći do porasta mentalnih poremećaja u ovoj osjetljivoj populaciji. Majka Tereza je bila poznata po svom radu s najugroženijima i najsiromašnijima. Njen citat: “Najveća bolest današnjice nije kuga ni tuberkuloza, već osjećaj neželjenosti, nepripadanja i usamljenosti” – savršeno opisuje modernu bolest usamljenosti, koja pogađa ljude svih starosnih dobi, posebno mlade. Ovaj citat naglašava koliko je osjećaj pripadnosti važan za ljudsko zdravlje.

Nedavno mi je došla majka s tinejdžerkom koja je bila neprestano tužna. Nije imala prijatelje, povukla se u sebe. Nakon razgovora, shvatili smo da je razlog njenog stanja usamljenost uzrokovana prekomjernim korišćenjem društvenih mreža. Ova djevojčica je provodila sate na Instagramu i TikToku, ali se osjećala sve izolovanije i nesretnije.

Mentalni poremećaji su u porastu, a depresija je sada drugi vodeći uzrok invaliditeta među mladima. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, između 5% i 15% adolescenata doživljava usamljenost, a istraživanja pokazuju da svaka osma mlada osoba u dobi od 5 do 19 godina ima neki problem mentalnog zdravlja. Ovi brojevi su u porastu, što dodatno naglašava potrebu za pravovremenom intervencijom. Takođe, prema istraživanju UNICEF, 20% mladih u dobi od 15 do 24 godine prijavilo je osjećaj usamljenosti tokom pandemije. 

Usamljenost se može manifestovati kroz povlačenje u sebe, izbjegavanje društva ili prekomjernu upotrebu interneta. Djeca i mladi su posebno osjetljivi na ovaj problem jer im je potrebna neposredna komunikacija za zdrav razvoj. Često se simptomi usamljenosti previđaju ili pogrešno tumače kao obična faza adolescencije. Znakovi usamljenosti uključuju produženo vrijeme provedeno u osami, ograničene interakcije s prijateljima i ponašanja pomoću kojih djeca traže pažnju.

Liječenje usamljenosti uključuje aktivno uključivanje u društvene aktivnosti, razgovore s prijateljima i porodicom, te traženje stručne pomoći kada je to potrebno. Važno je razviti osjećaj pripadnosti i sigurnosti kroz zdrave međuljudske odnose. Terapija, grupni rad i hobiji mogu značajno doprinijeti poboljšanju mentalnog stanja mladih. Potrebno je podsticati djecu na socijalne aktivnosti, zajedničko vrijeme s porodicom bez tehnologije, te profesionalnu podršku ako je potrebno. Razgovori, terapijske grupe i sportske aktivnosti mogu pomoći mladima da se osjećaju povezano i voljeno.

Ukoliko vi ili neko iz vašeg bliskog okruženja ima iste ili slične simptome, savjetujemo da se obratite zdravstvenoj ustanovi i zakažete pregled kod specijaliste psihijatrije.

Srdačno vaš, 

Mr sci dr med Aleksandar Pejić, specijalista psihijatar

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu