Sagorijevanje na poslu nastaje kao posljedica dugotrajne izloženosti doživljavanju različitih vrsta stresora na radnom mjestu, što posljedično dovodi do niza tjelesnih i mentalnih simptoma iscrpljenosti. U tom slučaju doživljavamo velike količine pritiska, a izrazito male količine zadovoljstva na radnom mjestu. Izvori stresa koji doživljavamo mogu obuhvatati unutrašnje i vanjske izvore.
Neki od unutrašnjih izvora stresa su visoka i nerealna očekivanja od posla i sebe, neusklađenost vještina i sposobnosti sa opisom posla, različita “moranja” u postizanju ciljeva uz potpuno preuzimanje odgovornosti, zahtijevanje od sebe da se situacija uvijek drži pod kontrolom bez obzira na sve. Vanjski izvori stresa obuhvataju lošu organizacionu strukturu, neadekvatnu komunikaciju, narušene međuljudske odnose, nerealne vremenske rokove za veliku količinu posla, prekovremeni rad…
Izloženost takvim vrstama stresora od nas zahtijeva energiju koja se crpi u iznalaženje načina adaptacije i funkcionisanja u narušenom, kako unutrašnjem, tako i u spoljašnjem, tj. radnom okruženju. Nažalost, često ne uspijevamo izaći na kraj s velikom količinom različitih stresora kojima smo izloženi duži vremenski period i onda dolazi do sagorijevanja odnosno odloženog odgovora na hronične emocionalne i interpersonalne stresne događaje na radnom mjestu.
Da li je sagorijevanje isto što i umor?
Važno je napraviti razliku izmedju umora i sagorijevanja. Umor ne uključuje promjene stavova i osjećanja prema poslu. Umor je prolazno psihofizičko stanje koje nastaje kao posljedica dužeg ili napornog rada. Kada smo umorni, potreban nam je odmor, san, uživanje u aktivnostima koje su za nas smislene i ispunjavajuće i naše pokretačke baterije se vrlo brzo napune.
Kada doživljavamo sagorijevanje na poslu “punjenje baterija” ne funkcioniše na taj način. Odmor i san ne donose željeni povratak snage i energije. Nismo u mogućnosti da pronađemo izvore zadovoljstva i sreće čak i kada nismo na radnom mjestu. Tada percipiramo da smo iz dana u dan sve više umorni i iscrpljeni. Lako se zamaramo i posao obavljamo bez entuzijazma i ne uočavamo smislenost vlastitog rada. Često možemo imati doživljaj kao da smo izgubili moć nad vlastitim životom, kako privatno tako i poslovno. Klijenti takvo stanje često opisuju rečenicom: “Kao da je životna energija isisana iz mene”.
Kako mogu prepoznati sagorijevanje?
Sagorijevanje je ponekad teže prepoznati jer se često smatra da su stres i sagorijevanje identični pojmovi. Pored toga, simptomi sagorijevanja dolaze nakon određenog vremena. U početku ih često ne prepoznamo ili im ne dajemo na značaju pa često možemo čuti: “Nije to ništa, samo umor”; “Radi i trpi, proći će”…
Važno je znati da svaki doživljen stres na radnom mjestu ne vodi direktno u sagorijevanje. Za razliku od stresnih situacija koje nas preplave u datom trenutku, ali se ipak angažujemo u rješavanju datog problema, vjerujemo da ćemo pronaći rješenje i da će neprijatne emocije proći, kod sagorijevanja često izostaje angažovanje i perspektiva da bi se stvari ikada mogle promijeniti ili popraviti, osjećamo se nemoćno i bespomoćno i bivamo u potpunosti preplavljeni neprijatnim emocijama. Stres traje kraće i popušta ili potpuno nestaje kada se posao završi.
Sagorijevanje se javlja kroz duži vremenski period, završetak posla ne donosi željeno olakšanje, sve što radimo izgleda nedovoljno dobro i potpuno besmisleno. Vremenom gubimo interesovanje i motivaciju, postajemo iscrpljeni i pada nam radna efikasnost, jer smo često skloni da odlažemo ili zanemarujemo radne obaveze. Prisutne su misli kojima se samooptužujemo i samoobezvrjeđujemo.
Završetkom radnog dana ne prestaje doživljavanje svega navedenog uz različite neprijatne emocije poput tuge, krivice, anksioznosti, bijesa, pa i depresivnosti. Na taj način se efekat sagorijevanja prelijeva u sve sfere života utičući na porodične, partnerske, prijateljske i druge vrste odnosa i životnih polja.
Pored toga, možemo doživljavati i fizičke simptome u vidu jakih i učestalih glavobolja, povišenog pritiska, bolova u različitim dijelovima tijela, posebno u leđnom ili ramenom pojasu, malaksalost, promjene u hranjenju u vidu pojačanog ili smanjenog apetita, problemi sa probavom, gastritis, kod žena može doći do poremećaja u menstrualnom ciklusu, poremećaja ritma spavanja, nemogućnosti uspavljivanja, noćnih mora, čestog buđenja ili konstantne potrebe za snom koja ne donosi odmor ili povratak energije.
Da li se sagorijevanje može prevenirati?
Dobra vijest je da se sagorijevanje javlja postepeno i da se može prevenirati. Ako bismo govorili o idealnoj prevenciji, onda bi ona svakako uključivala kako zaposlenog tako i poslodavca ili nadređenog. Nažalost, još uvijek se ne radi dovoljno na kolektivnoj edukaciji i prevenciji i na osnovu iskustva iz prakse radnik često ostaje prepušten sam sebi.
Ono što je za početak važno jeste prepoznati sve stresne situacije i učiti se efikasnim tehnikama nošenja sa stresom poput usvajanja zdravih životnih stilova i vježbi pune svjesnosti. Važno je prepoznati kako reagujemo kada smo izloženi stresnim situacijama, koje misli su u tom trenutku prisutne i kako misli posljedično dovode do različitih emocionalnih reakcija. Korisno je u tom trenutku zastati i zapitati se: “Šta mi sada poručuje moj mozak”; “Kako se osjećam povodom toga”; “Šta mogu da uradim za sebe sada”; “Kako da se pobrinem za sebe”.
– Učiti se vještinama asertivne komunikacije kako bismo mogli reći NE i postaviti jasne granice.
– Preispitati definisanje vlastite vrijednosti kroz posao, materijalnu dobit koju nam isti donosi, kroz uspjehe ili neuspjehe vezane za posao.
– Aktivno upravljati vremenom i radnim zadacima. Postoji dosta besplatnih i korisnih aplikacija za efikasno upravljanje radnim zadacima.
– Osluškivati svoje potrebe i ne ignorisati potrebu za odmorom.
– Prepoznati i njegovati ono što nam prija i što je za nas smisleno i važno.
– Korisno je podijeliti sa drugima ne samo radne zadatke, nego i to kako se osjećamo.
Ukoliko je teško da se otvorimo za razgovor o ovoj veoma značajnoj temi, a procjenjujemo da ne možemo sami da se nosimo sa svakodnevnim poslovnim i životnim izazovima pomoć, podršku i razumijevanje uvijek možemo pronaći u psihoterapiji.
Autor: Dajana Kovačević, psiholog i psihoterapeut pod supervizijom
(Tekst je realizovan u saradnji sa Udruženjem građana psihološko savjetovanje „Alba“, povodom Sedmice mentalnog zdravlja)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu