Ja sam jako mlada počela da radim ovaj posao, bukvalno kao djevojčica od 6-7 godina. Meni su od početka velika podrška bili roditelji. Postojala je i ta jedna žena koja je bila muzički umjetnik na radiju, a kasnije i na Televiziji Beograd, zvala se Radmila Trifunović. Ona je bila stroga ali pravična. Bila je sreća da vam ona udijeli neki savjet, jer je kod nje to sve bilo: “Ti znaš, ti ne znaš, doviđenja, dobrodošla”. Po kratkom postupku – kaže Snežana i dodaje:
– Ona je o meni brinula kao moja druga majka, zvala sam je muzička majka. Prvi put kada sam se susrela sa njom bila sam dijete, imala svega 7 godina. To je bilo takmičenje, a ona je bila glavna. Prijavili su me učitelj i tata, pjevala sam zabavnu muziku. Ona me je upitala znam li neku narodnu pjesmu, zapjevala sam od Lepe Lukić. Rekla je da su za mene narodnjaci i tako je ostalo. Poslije kad god je trebao da se desi neki važan koncert u Beogradu, ona je imala kontakt sa mojim roditeljima, mi smo tada živjeli u Kraljevu, a oni su me dovozili. Ono što sa ovog aspekta mogu reći je da je taj život, kao i estrada, pun nepravdi. Uvijek je bilo takmičenja za mlade talente, samo su bila drugačija nego ova danas.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu