Pamte ih stariji Banjalučani, pa ih svojim pričama kradu od zaborava. Ljubitelji istorije koja se krije u dalekoj prošlosti, takođe. Nažalost, većina građana svakodnevno prolazi pored njih, ne obazirući se. Kuća Milanovića, kuća Šeranića, vila Paskolo, vila porodice Levi… samo su uvod u dug spisak građevina koje su nekada mamile uzdahe i za koje se vežu priče zlata vrijedne. Poznavaoci prošlosti grada na Vrbasu nerijetko pominju i staru hidrocentralu iz koje je, davne 1899, uključena prva sijalica u gradu, a čeznu i da zaživi jedna stara kaldrma.
Diplomirani turizmolog s licencom turističkog vodiča i zaljubljenica u istoriju, Marijana Mališanović, ističe da Banjaluka krije veliko blago, koje bi moglo biti na ponos Banjalučana, ali i pravi mamac za turiste. Nažalost, to blago, žrtva nemara, godinama blijedi i gubi stari sjaj. Narod kritikuje bez inicijative, a Grad se ograđuje vlasničkim odnosima.
– Veliki problem leži u tome što većina naše populacije zna samo da kritikuje, ali ne i da uputi inicijativu, a kamoli da da veći doprinos. Ne koristimo resurse koje imamo. Iz Grada se ograđuju vlasničkim odnosima, kažu da su im ruke vezane, ali zašto, ukoliko je nešto zaštićen kulturno-istorijski spomenik, Grad sam od sebe ne ponudi inicijativu vlasnicima da se po tom pitanju uradi nešto dobro – pita Mališanovićeva.
Prijedlozi
Kroz Banjaluku je, priča ona, prošlo mnogo turista. Fotoaparatima i oduševljenim pogledima bilježe prirodne ljepote, parkove i Vrbas, Hram Hrista Spasitelja, tvrđavu Kastel, Ferhadiju… ali katkad se potkrade i pitanje – zašto su pojedine građevine zapuštene?! Pita se to i ona, kaže, godinama već, a iz tih pitanja su se izrodila i mnoge ideje koje bi, smatra Mališanovićeva, mogle vratiti dostojanstvo ovim kultnim građevinama.
– Kuća Milanović, u centru Banjaluke, godinama stoji u lošem stanju, iako ima jedan od najljepših i najromantičnijih balkona u gradu. Ako balkon Romea i Julije u Veroni ima svoju priču, zašto mi ne bismo revitalizovali tu kuću?! Takođe, tu je i kuća porodice Levi, jedne od najpoznatijih i najbogatijih jevrejskih porodica koje su u Banjaluci živjele. Urušena, oko nje su se nadvile zgrade, sudbina joj je neizvjesna. Moj prijedlog je da tu bude muzej koji bi predstavio jevrejsko kulturno-istorijsko nasljeđe – priča Mališanovićeva.
Zatim se, gotovo u sekundi, prisjeća i drugih kultnih mjesta.
– Kuća Šeranića, prva pokrivena crijepom u Banjaluci, u jako je lošem stanju, a smještena je u zaštićenoj ambijentalnoj cjelini, gdje se nalazi izvor ljekovite vode, što bi se moglo fantastično uvezati u dodatak razgledanja grada, s obzirom na to da tu imamo sve – od prirodnog do istorijskog ambijenta. Tu je i vila Paskolo, koja je danas tek blijeda sjenka nekadašnje ljepotice. Iz godine u godinu, naočigled svih nas, propada. Da ne pominjem staru hidrocentralu, iz koje je 1899. uključena prva sijalica u Banjaluci, u samostanu Marija Zvijezda. I od toga bi se mogla napraviti lijepa priča. Turisti, koji u velikom broju idu u posjetu ovom samostanu, nerijetko posjete i pivaru, gdje prolaze od istorijskog dijela muzeja do proizvodnog procesa piva, pa bi se hidrocentrala mogla uvezati u tu turističku ponudu. Simbolično bi se mogao naplatiti ulaz, od čega bi benefita imao i Grad – priča Mališanovićeva za Srpskainfo.
Kao jedan od najdražih dijelova grada na Vrbasu, navodi staru banjalučku kaldrmu, tzv. Tržničku ulicu.
– Tu bi se moglo svašta nešto izmaštati, od mini-galerija eminentnih umjetnika, do nekih zanimljivih kafea koji bi turisti mogli da posjete kroz obilazak grada, jer je to dobra ruta kad se ide od centra ka Kastelu – entuzijastično će ona.
Ipak, realnost je, kaže, to da niko nema ni vida, ni sluha… Tužno je, kaže, što Grad prelazi u beton, zelene površine se uništavaju, a nad kulturno-istorijskim spomenicima se nadvijaju velike staklene zgrade.
– Nemam ništa protiv urbanizacije i nove gradnje, ali kulte građevine, koje datiraju iz naše bogate prošlosti, djeluju zapušteno u odnosu na njih – zaključila je ona.
Građevine kojih više nema
Mališanovićeva pominje i kulturno-istorijske spomenike koji su ostali u davnoj prošlosti grada na Vrbasu. Tu, prije svega, izdvaja vilu Božić, koja je nosila naziv Crvena kuća. Nalazila se u strogom centru grada, u današnjoj Srpskoj ulici. Izgrađena je 1913, “ranjena” u razornom zemljotresu 1969, a umjesto restauracije, doživjela je rušenje 2002. godine.
– U toj vili je jedno vrijeme živio ban Milosavljević, dok je čekao da se Banski dvor izgradi – priča ona i dodaje da su jedini tragovi, koji mnogim Banjalučanima i prolaznicima ukazuju na njeno postojanje, ulazni stubovi sa ukrasnim reljefima, koji nekako odolijevaju zubu vremena.
Prisjeća se i banjalučke “Realke”, koja je bila jedna od najprestižnijih građevina.
– Zvali su je Bastilja, jer je imala stroga pravila – priča ona.
Razorni zemljotres i nju je smrtno ranio, uništivši inventar, arhivu, biblioteku i veći broj kabineta. Stručnjaci tada procijeniše da se “Realka” mora srušiti, što se i dogodilo 1970. godine, na žalost mnogih generacija.
Zavod
Iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa su potvrdili da je većina kulturnih dobara u Banjaluci u lošem stanju, uključujući i one koje je izdvojila sagovornica Srpskainfo.
– Šeranića kuća je dio kulturnog pejzaža – Srpske Toplice, koji je proglašen nacionalnim spomenikom BiH. Objekat je u privatnom vlasništvu i u jako lošem fizičkom stanju. Istorijska građevina vila Paskolo je, takođe, odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglašena nacionalnim spomenikom, kojom su propisane mjere zaštite. I ovaj objekat je u privatnom vlasništvu i izložen je rapidnom propadanju. Kuća Milanović i kuća Levi su evidentirane u dokumentu Uslovi čuvanja, održavanja, korišćenja kulturnih dobara i utvrđivanja mjera zaštite za potrebe Urbanističkog plana Grada Banjaluka, kao dobra koja imaju arhitektonske, odnosno ambijentalne vrijednosti. I ovi objekti su u jako lošem fizičkom stanju, naročito kuća Levi – kažu iz Zavoda.
Koliko je sredstava potrebno za rekonstrukciju i restauraciju ovih kultnih građevina – nisu sigurni, ali tvrde da je u igri veliki iznos.
– Tačan iznos moguće je znati tek nakon izrade projektne dokumentacije. Zavod je nadležan za sva kulturna dobra na teritoriji RS i u skladu sa svojim skromnim budžetskim sredstvima interveniše prema značaju i prioritetima, preferirajući javna dobra – poručuju iz zavoda.
Gradska uprava
A da li će kulturno-istorijski spomenici doživjeti revitalizaciju upitali smo i Gradsku upravu. Kako su istakli, na teritoriji Banjaluke je oko 146 registrovanih kulturnih dobara, od čega je dio u privatnom vlasništvu.
– Grad u oblasti kulture ima nadležnost da obezbjeđuje zaštitu kulturnih dobara, osim onih koji su zakonom utvrđena kao dobra od značaja za RS, odnosno BiH – pojašnjavaju iz Grada.
Dodaju da će pojedinim kultnim građevinama udahnuti novi život. Tako će, na primjer, kuća Milanovića postati “Banjalučka kuća knjige”.
– Kada je u pitanju kuća Milanovića, u dokumentu Strategija razvoja kulture grada Banjaluka 2018-2028 godina, u dijelu koji se odnosi na razvijanje kulturnog sistema kroz nove forme djelovanja i organizacije postojeće infrastrukture, jedan od strateških planova je uspostavljanje gradske knjižare “Banjalučka kuća knjige”, sa programskim aktivnostima. Plan bi se ostvario kroz realizaciju projekta pod nazivom Revitalizacija i obnova stambenog prostora “Kuće Milanovića” u “Banjalučku kuću knjige”. Pored prodaje knjiga u domaćoj produkciji i domaćih autora u centralnom području grada, „Banjalučka kuća knjige“ za cilj ima i održavanje predavanja i niza edukativnih programa iz oblasti kulture, te popularizaciju domaćih autora – kažu iz Grada za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu