Iz Sigurnih kuća, međutim, upozoravaju da su žrtve još uvijek u strahu.
– Mnoge žene koje su izložene nasilju imaju pojačan strah da prijave nasilje, jer se, nakon Gradačca, boje posljedica ukoliko to učine. Ali, u strahu su i drugi građani, tako da imamo povećan broj prijava. Sve češće zovu građani da prijave nasilje u svojoj okolini, u komšiluku ili rodbini, jer se plaše kako će to završiti – kaže Amela Bašić Tomić, koordinatorka Sigurne kuće u Banjaluci.
I u druge dvije Sigurne kuće u Srpskoj, u Modriči i Bijeljini, kažu da je povećan broj poziva na SOS telefon 1264 za žene i djecu žrtve nasilja i porodici, i da se to može povezati sa uznemirenošću građana zbog posljednjeg femicida koji desio u Gradačcu.
U Fondaciji “Lara” i Sigurnoj kući u Bijeljini kažu da se broj poziva na SOS telefon na području koje gravitira ovoj Sigurnoj kući povećao za oko 50 odsto. Navode takođe da je povećan broj žena smještenih u ovo sklonište i da među njima ima i žrtava čiji su životi ozbiljno ugroženi.
Aktivistkinje upozoravaju da je poseban razlog za strah i uznemirenost to što je Nizama Hećimović, žrtva femicida u Gradačcu, ubijena nakon što je prijavila nasilje.
Mnoge žrtve se, kažu, plaše da će i u njihovom slučaju, ako prijave nasilje, sav teret dokazivanja tog krivičnog djela biti svaljen na njihova leđa.
Podsjećamo, Nizama Hećimović je, očigledno iz straha od osvete, nakon prijavljivanja nasilja odbila da da izjavu odnosno da svjedoči o tome šta se desilo.
Fondacija “Udružene žene” Banjaluka već odavno ukazuje na problem neadekvatne primjene zakona, neizricanja zaštitnih mjera, dugotrajnosti sudskih postupaka, a pogotvo na to što se cijeli dokazni postupak često temelji samo na izjavi žrtve.
– Prilikom prijave nasilja policijski službenici moraju da izvrše procjenu rizika, da dokumentuju da su stvari u stanu razbacane, da su žena i djeca bili uznemireni, da istaknu sve činjenice koje potkrepljuju da se desilo nasilje – kaže Amela Bašić Tomić.
Dodaje da uz to žrtva nasilja treba da dobije ljekarski nalaz, u kojem će pored postojećih vidljivih povreda biti evidentirano i njeno psihičko stanje u smislu uznemirenosti, straha, napetosti.
– Kada se sve zadokumentuje na ovaj način, onda za postupak neće biti presudno da li je žrtva odustala od izjave ili ne – zaključuje Amela Bašić Tomić.
Radmila Žigić, izvršna direktorka Fondacije “Lara” Bijeljina, upozorava da se u tužilaštvu i sudovima olako prelazi preko odluke žrtve da odustane od svjedočenja.
– Svaki takav slučaj trebalo bi pažljivo analizirati, jer se iza toga najčešće krije strah od nasilnika i njegove osvete – kaže Žigićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu