Recimo, mnogi se sjećaju afere moskovskih diploma. Za one koji su zaboravili ili ne znaju, prije 12 godina su republički prosvjetni inspektori provjeravali validnost diploma famoznog Slavjanskog univerziteta u Moskvi, koje su nostrifikovane na jednom privatnom univerzitetu u Banjaluci. Bila je to provjera jednog dužeg spiska na kojem je bilo nekoliko političkih funkcionera, tadašnjih rukovodilaca u javnom sektoru…
Nakon što su od nadležnog centra za priznavanje visokoškolskih ustanova u Ruskoj federaciji dobili akt da ovaj ruski univerzitet nije akreditovana ustanova koja izdaje visokoškolske diplome sa svojim nazivom, dokumentaciju su po službenoj dužnosti poslali u Okružno tužilaštvo Banjaluka.
Šta se desilo? Ništa. Pojeo vuk magarca. Zar je ijedno tužilaštvo u BiH riješilo nešto tako važno?!
U čemu je onda trik objelodanjivanja diploma zaposlenih u gradskoj administraciji Banjaluka? Gradska uprava nije istražni organ, a nije ni sud, i ne može da kaže da li je nečija diploma lažna ili ne. Može da izrazi sumnju, a procedura se zna. Politički populizam.
Entuzijastično izgleda da će nova gradska vlast da se obračuna sa neznalicama koji imaju sumnjive diplome, ali pitanje je zaista šta se tu može uraditi ako kojekakvi fakulteti imaju dozvolu za rad. Tu jedino može da nastupi tužilaštvo i da provjeri kako je moguće da neko ko ide na posao svaki dan, ima porodicu, u nekom kratkom roku donese diplomu fakulteta koji se nalazi na drugom kraju države, pa čak i u drugoj državi.
Svako ko je došao na takav način do diploma, dakle ne znanja, saučesnik je u ovom višegodišnjem uništavajućem projektu obrazovanja. Svako ko je to omogućio je saučesnik.
A, bez obrazovanja smo ništa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu