Međutim, kako to nije slučaj koji se ne dešava, ma koliko strašno bilo, postoje neki signali koji roditeljima mogu ukazati da nešto nije u redu. Psihologinja Branka Tišman za Ona.rs je objasnila koji su to.
– Iako nema konkretnih znakova koji ukazuju direktnije na to, promjene u ponašanju se obavezno javljaju. One se najčešće odnose na pad koncentracije tokom učenja i uopšte, kratko zadržavanje u različitim aktivnostima, mrzovolja, preskakanje ili odlaganje nekih važnih aktivnosti u kojima su djeca ranije rado učestvovala – kazala je Tišman.
Takođe, javljaju se i povlačenje i agresija. Od djeteta do djeteta zavisi, jer će se mirno i povučeno dijete još više povući. Vrlo često, kako kaže, mogu biti neki verbalni ili neverbalni ispadi iz bijesa i agresije.
– Još neki signali koji ukazuju da se nešto dešava, pa i tog tipa, jeste i promjena oblačenja, izlasci i navike, a i pad ocjena u školi. Kako objašnjava psiholog, ono što je jako važno, kad dijete promijeni nešto u svom ponašanju, izgledu i navikama, obratiti pažnju i naći način da roditelj ili neko ko je blizak djetetu i nama od starijih, popriča sa djetetom ne bi li nam otkrio o čemu se radi. Češće, posebno ako je u pitanju seksualno nasilje, radije će se obratiti nekoj drugoj bliskoj osobi, nego roditeljima, jer je naprosto neprijatna tema za razgovor sa roditeljima – objasnila je Tišman.
Ističe da je važno otići i u školu i razgovarati i sa razrednim starješinom i sa psihologom ili pedagogom i vidjeti da li oni primjećuju promjene u ponašanju.
Dakle, uložiti sve da dođete do informacije koje su vam važne, a onda i prije svega, učiniti sve da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno i da mu roditelj i drugi stariji daju do znanja da ga vole, ne okrivljuju i ne optužuju za to što se desilo. Dijete nije nipošto krivo.