Zlatan tumači likove braće blizanaca, pravoslavnog sveštenika Bojana koji nestaje u vihoru rata i brata blizanca, vojnika Daneta, koji je došao iz Legije stranaca da pronađe svog brata i tako njihovoj majci olakša bol.
– Igram dva lika u ovom filmu, ali sam dobio honorar za jednu ulogu – kroz smijeh započinje priču Zlatan Vidović za Blic.
Koji lik vam je bio kreativniji?
– Više je zastupljen lik vojnika, tako da sam mnogo više vremena proveo u ulozi vojnika nego u roli sveštenika. Ali sveštenik je sve ono što bih ja volio da vidim kod ljudi. Trudio sam se da ga gradim tako da ne bude dvodimenzionalni prikaz sveštenika već da ima i vrline i mane, a lik legionara mi je zaista prirastao srcu.
Izjavili ste da su ovi likovi najkomplikovaniji glumački zadatak koji ste imali u dosadašnjoj karijeri. Šta vam je najteže palo prilikom snimanja?
– Emotivne scene. Dešavalo se da tokom snimanja i zaplačem. Bez toga ne može i mislim da se istina uvijek vidi na platnu. Ne vjerujem u nešto što se može vještački napraviti kada se rade ovakve teme. Smatram da čovjek mora da provuče kroz sebe sve te situacije u kojima se njegovi likovi nalaze da bi to gledalac, koji dođe u salu, i sam doživio. Ako ja to ne doživim, ne možete ni vi, gledajući film. Inače, po prvi put sam dosta radio sa oružjem na filmu i naučio sam da baratam sa njim.
Prošao sam taktičku obuku kretanja kroz minska polja i savladao gerilske cake. Meni je iz tog ugla bilo zanimljivo jer se probudio svojevrsni dječak u meni. Svi dječaci vole da se igraju vojnika, i kauboja, i Indijanaca. Koliko god da je bilo naporno, bilo je jako lijepo raditi ovaj projekat.
Poslije prilično kratkog perioda i snimanja “Dare iz Jasenovca”, dobili ste poziv od Miloša Radunovića da radite “Oluju”.
– Velika je obaveza bila na meni kada me je Miloš pozvao da igram u “Oluji” jer sam u relativno kratkom periodu prije toga završio film “Dara iz Jasenovca”. Osoba sam koja je imala priliku, čast i obavezu da učestvuje u dva jako važna projekta za sve narode na ovim podnebljima, a ne samo za naš narod. Mislim da svako treba da priča o onome što ga boli, a “Oluja” definitivno boli i boljeće još dugo. To su teme sa kojima se do sada nismo bavili. Inače, jako je teško igrati likove koji mnogo zahtjevaju od glumca, tačnije da ulazi emotivno u takve situacije. A one su prije svega ono što formira lik. Za moje likove situacije su bile veoma zahtijevne i teške na nekom najdubljem ličnom i emotivnom nivou, počevši od uloge Mileta u “Dari iz Jasenovca” koji traži svoju djecu i ženu do “Oluje”, gdje brat traži brata. Iako su takve role za glumca teške, u isto vrijeme su i veliki izazovi. Zahvalan sam ljudima koji su mi pružili te prilike.
Ko vam privatno daje podršku kada pripremate ovako teške uloge?
– U suštini kada radim ovakve uloge zahtjevam od porodice i prijatelja da se osamim. Kada sam pripremao ulogu Bojana iz “Pevačice”, došao sam u Beograd mjesec dana prije snimanja serije da budem sam. Pošto je on čovjek koji je samotnjak, nekako sve svoje probleme je rješavao sam, kao i ja. Kada sam spremao “Oluju”, zahtjevao sam od produkcije da mi obezbijedi specijalnu vojnu obuku kako bih što vjernije dočarao čovjeka koji je služio u Legiji stranaca. To mi je mnogo značilo. Gluma je jedna veličanstvena stvar zato što možete da probate nešto što nikada ne biste učinili kada se bavite nekim drugim poslom.
Moja porodica to shvata. Prijatelj mi je jednom rekao da je gluma samurajski posao i da često zahtjeva veliku žrtvu i ogromna odricanja, ukoliko ga radite kako treba. Potrebno vam je vrijeme, strpljenje, razumjevanje, ali prije svega morate da volite to što radite.
Smatrate li da će poslije ”Oluje” bar malo biti lakše onima koji su preživjeli ovo stradanje i koji su ispričali priče?
– Moguće. Mislim da će najviše da odahnu ljudi koji su imali tu nesreću da budu učesnici tog događaja jer će shvatiti da je neko ispričao njihovu priču i njihovo stradanje koje do sada nije bilo ispričano a itekako je zaslužilo. Biće svjesni i shvatiće da ih se neko sjetio, da kroz celuloidnu traku prikaže sve što se desilo tom narodu, tih nesrećnih devedesetih godina prošlog vijeka, koji su se defakto iselili sa svojih ognjišta i to ne svojom voljom. Mislim da će tim ljudima koji su preživjeli tu golgotu, bar na trenutak biti lakše. Ako to uspijemo, mi smo već ostvarili cilj snimanja ovog filma.
Dok ste snimali, da li ste osjećali neku vrstu odgovornosti, tereta ili obaveze?
– Kako da ne! Svaki dan sa nama na setu je bio lektor koji je zaista bio učesnik i još mnogi ljudi koji su bili učesnici tih događaja, koji su izbjegli. Samo njihovo prisustvo meni je davalo određenu dozu odgovornosti i obaveze da to iznesem kako treba u svakom smislu riječi od lingvističkog do emotivnog. Odgovornost i obaveza uvijek postoji.
Da li će se svijest ljudi promijeniti poslije ovog filma, kao i da li se promijenio poslije “Dare iz Jasenovca” ili “Mraka”?
– Film “Mrak” nisam gledao, ali mislim da se poslije “Dare…” promijenilo nešto, prvenstveno kod mlađeg naraštaja koji nisu znali za to jer se o tome nije govorilo. Poslije “Oluje” će sigurno biti velikih kontroverzi, kao i pitanja. Biće i onih koji će biti jako zadovoljni filmom, ali i onih koji će uvijek naći neku grešku, ali to je dio svakog javnog posla, uključujući i film.
U septembru počinjete da snimate drugu sezonu “Pevačice”.
– Baš se radujem jer volim da sarađujem sa Gagom Antonijevićem i Natašom Drakulić. I privatno smo postali prijatelji. Biće jako zanimljivo jer smo mnoge stvari ostavili otvorene na kraju prve sezone. Taj žanr, psihološko-nadrealni triler je zaista zanimljiv i za igranje i za gledanje. Inače, i uloga inspektora Bojana je teška za kreiranje. On je isto čovjek koji ima velike probleme iz prošlosti ali i problem sa alkoholom. Imao sam nevjerovatnu sreću da u prethodnih tri-četiri godine odigram zahtjevne likove i na tome sam zahvalan i producentima i rediteljima i piscima koji me negdje vide u tim ulogama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu