Prije jednog vijeka, kada je Gradiška više podsjećala na more sa malim ostrvima, a glavno prevozno sredstvo bili čamci, kuće su visoko podizane.
Mještanin Mehmed Bašić sjeća se da ove male kuće pored Save nije mogla dosegnuti voda.
Ova kuća izgrađena je 1933. godine. Ja sam rođen šest godina kasnije i pamtim je ovakvu kao sada. Naravno, nije bila oronula nego lijepo uređena. Njeni vlasnici su bili Saća i Meho Tatar, koji su davno umrli, ali njihova kuća u današnjoj Savskoj ulici svjedoči o Gradiški u davnašnje vrijeme – ispričao nam je Bašić, napomenuvši da u Gradiški ima još nekoliko starinskih kuća iz toga doba, ali je većina porušena.
Mještani Gradiške su znali, kao rode, gdje i kada treba graditi svoju kuću da bi bili bezbjedni, kaže naš sagovornik.
– Ja sam rođen i odrastao u takvoj kući. Nikada se nismo plašili kada Sava nadolazi. Nekada je Gradiška zajedno sa okolnim selima, mjesecima, od rane jeseni do kasnog proljeća bila u dubokoj vodi. To je bio sastavni dio života jer je Gradiška bila poznata po vodama i rodama. Nismo mi to ni nazivali poplavom nego redovnim stanjem – objašnjava Mehmed Bašić život u Gradiški u vrijeme njegovog djetinjstva i mladosti.
Zamjera, kaže, novim graditeljima koji podižu kuće na dohvat rijeka, tamo gdje svaka kiša može da ih poplavi.
– Ljudi su izgubili instikt, oni ne uvažavaju ćudi prirode, ne prilagođavaju se nego prkose, vjeruju da sve mogu pobijediti. To je pogrešno i zato treba prvo znati, koristiti iskustva starijih generacija, i tu neće biti problema – smatra naš sagovornik.
On upoređuje ovaj grad sa Donjom Dolinom, gdje su poznate sojenice, kuće na vodi, postavljene na visokim drvenim stubovima.
To je pouzdan način građenja i života na rijeci i sa rijekom čija ćud se nikada ne može promijeniti nego se ljudi, kaže Bašić, moraju učiti kako treba živjeti u takvom okruženju. Osnovni tip starinskih naselja predstavljale su kuće na uzvišenim brežuljcima, prirodno ili vještački utvrđenim, i uz to uzdignutim iznad najviših zabelježenih vodostaja.
Muzej
U “Zavičajnom muzeju” u Gradiški sistematski izučavaju način života stanovništva, počev od praistorije, sa naglaskom na način stanovanja.
Brojna su svjedočanstva o boravku čovjeka u ovim krajevima još od najstarijih vremena, tvrdi arheolog Bojan Vujinović.
– Jedno od većih praistorijskih naselja, koje je u Krajini obrađeno, jesu sojenice u Donjoj Dolini, na srpskoj obali Save, 13 kilometara niže od Gradiške, gdje su počela iskopavanja još 1898. godine. Kuće su bile načinjene od greda. Konstrukcija krova je načinjena od dasaka – kaže Vujinović.
Sojenice starije od gvozdenog doba
On ističe da su sojenice u Donjoj Dolini, gdje je Sava oduvijek najviše plavila, starije od gvozdenog doba.
– Prema svim podacima u Donjoj Dolini kod Gradiške je jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta uopšte u BiH, koje iznosi na vidjelo sojeničko naselje na 40.000 kvadratnih metara, iz polovine drugog milenijuma prije naše ere. Naselje je postojalo 700 godina. Ovdje su živjela panonska plemena Oseriata – tvrdi Vujinović podsjetivši da su već tada ustanovljeni principi života u specifičnim uslovima, praktično u vodi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu