U Velikoj Kladuši zovu ga Šemso. Tako ga zovu i u porodici Beganović, kod koje je našao bosanskohercegovački dom nakon što je ljetos došao na Balkan iz rodnog Alžira, piše BIRN.
Zaim Beganović “Begi” kaže kako se njegov život u potpunosti promijenio otkako je Šemso ušao u frizerski salon koji on sa suprugom Jasnom vodi u kladuškoj Ulici Muhameda Talakića, odmah uz poznatu piceriju koju je vlasnik pretvorio u humanitarnu kuhinju za migrante i izbjeglice. Od početka izbjegličke krize mnogi migranti su svraćali na šišanje kod Jasne, a Šemso, po struci frizer, ponudio se da pomogne i pokaže joj “neke moderne fazone”.
Oni imaju neke svoje frizure, izvlače neke linije, a Šemso to zna i odmah je uzeo da mi pokaže šta oni, ustvari, žele. Nisam ih ni razumjela šta govore, šta mi pokazuju – ovaj hoće ovako, onaj onako – nije to ništa teško, ali onda kad čovjek razumije šta treba da uradi – priča Jasna.
Tako je Šemso nastavio svraćati kod Jasne i Zaima, s kojima se sprijateljio i, nedugo nakon upoznavanja, prešao da živi kod njih. Zaim kaže kako im je postao poput sina i kako žive kao mala porodica. Šemso pomaže oko prevođenja u frizerskom salonu, gdje brojni migranti dođu, ne samo zbog šišanja nego i zbog druženja.
Uvijek je tu da uskoči kad Jasni treba pomoć, a Beganovići čekaju da se riješi njegov status boravka u BiH pa da ga prijave kao uposlenika.
– Ošiša i on ponekog, neko od njih plati, neko nema čime, neko ostavi kutiju cigareta… Kad riješimo papire, onda ćemo ga prijaviti pa nek radi, a dotad ovako pomogne. Svejedno su nam ti papiri važniji zbog druge stvari – da može zaigrati za ‘Krajišnik’ – kaže Zaim.
Fudbal je za ovog mladog Alžirca život i jedan od glavnih razloga zašto se uputio ka Evropi. Kaže kako je na osnovu sportske vize prešao granice do Bosne i Hercegovine, a onda s drugim migrantima prešao u našu zemlju iz Srbije.
Želio se domoći Francuske ili Italije, gdje bi mogao raditi ili možda živjeti od fudbala, ali sad mu se sviđa i Bosna i Hercegovina.
Šemso je rođen 1994. u Sidi Moussi, alžirskom gradu koji je teško pogođen ratom vođenim od 1991. do 2002. godine. Praktično cijelo rano djetinjstvo Šemso je proveo u strahu od odreda smrti koji su tada harali Alžirom. Mjesto Rais, poprište jednog od najvećih masakara alžirskog rata, samo je par kilometara udaljeno od Sidi Mouse. Rat se završio, ali posljedice su ostale.
– U Alžiru nema posla, zemlja se još oporavlja od rata. Ja samo želim raditi i igrati fudbal, i živjeti od toga. Ako to mogu ovdje, onda sam srećan. Lijepo mi je, imam tatu i mamu i u Alžiru i ovdje – priča Šemso, koji Zaima i Jasnu zove “papa i mama”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu