Matea Meden, rodom Varaždina u Hrvatskoj, nakon prve borbe sa leukemijom živjela je normalan život kao i svaka djevojka. 2011. godine otišla je u Pulu na fakultet, završila ga ali se u međuvremenu i zaljubila. Udala se i dobila sina Benjamina. Međutim, baš kada je Benjamin imao dvije godine, Matea je počela da dobija prve simptome leukemije, i, pripisujući sve umoru i stresu, nije mogla ni da zamisli da joj se zloćudna bolest vratila.
Nazad u djetinjstvo, nakon što joj je prvi put dijagnostikovana leukemija Matea se sjeća da nije znala o čemu se radi.
-Kao dijete nisam shvatala šta se zapravo događa, znala sam da sam jako bolesna, da je to rak krvi, međutim nisam razumjela pravo značenje i opasnost te bolesti. Kada sam imala prvu leukemiju, liječenja nisu izgledala ni približno kao sada. Transplantacije matičnih ćelija nisu bile svakodnevne kao što su sada. U pamćenju su mi urezane većinom lijepe stvari, najdraže mi je bilo vrijeme posjeta jer sam uvijek jedva čekala da me mama, tata ili baka posjete. Kao desetogodišnjoj djevojčici najviše su mi smetala ograničenja što nisam smjela da se družim sa prijateljima, imunitet mi je bio slab i nikako nisam voljela da pijem tablete – prisjeća se Matea Meden.
Školovala se od kuće
Školovanje je zbog svoje bolesti kao mala morala da nastavi od kuće, što je njoj tada bilo zabavno iskustvo.
-Cijeli peti razred odradila sam kod kuće. Na svu sreću, škola u Varaždinu pristala je na takav program rada gdje su mi učitelji dolazili kući. Učila sam isto kao i moji vršnjaci, pisala testove, imala likovno i muzičko koji su mu bili najdraži. Nastava kod kuće bila je zabavno iskustvo – objasnila je Matea.
Završila je Gimnaziju, kasnije Pedagoški fakultet, smjer predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Uz to je bila i vrsna sportisktinja.
-Što se tiče sporta, oduvijek sam tražila sebe u svemu i voljela da sve isprobam. Tako sam u vrtiću išla na hor, a kasnije sam se upustila u streljaštvo, pjevanje i sviranje instrumenata. Streljaštvo sam počela da treniram sa 7 godina. Kroz godine napornog rada i treniranja, obišla sam mnoge zemlje i ostvarila vrhunske rezultate. U razdoblju od 2008. do 2013. dva puta sam bila 4. na Svjetskim juniorskim prvenstvima, odnijela sam i ukupno prvo i drugo mjesto na Evropskom juniorskom kupu, te prvo mjesto na Evropskom prvenstvu u 3D-. To su neki od najboljih rezultata koje sam postigla – kaže Matea.
Leukemija se nakon 17 godina vratila
Međutim 2019. godine ponovno se suočila s teškom dijagnozom – leukemija se vratila nakon 17 godina.
-Kad sam čula dijagnozu, znala sam da me čeka teška borba koja će mi preokrenuti čitav život, ipak nekako sam uvijek bila pozitivna i vodila se time da će sve biti dobro. Morala sam da ostavim život u Puli, supruga i sina koji je tada imao tek navršene dvije godine, i da odem na liječenje u Zagreb. Akutna limfoblastična leukemija je dječija bolest i najčešće se vraća unutar pet godina od završetka liječenja. Ponovna dijagnoza, odnosno povratak, sve nas je iznenadio. Rijetki su takvi slučajevi kojima se bolest vrati nakon toliko godina – objasnila je Matea, koja tvrdi da je uz pomoć svoje uže i šire porodice i prijatelja još jednom pobjedila leukemiju.
Ipak, njena najveća inspiracija su definitivno njeno dijete i njena porodica. Kako je objasnila, jedino što želi u svom životu jeste da njen sin raste uz oca i majku i sutradan bude dobra i zrela osoba koja cijeni svaki trenutak.
-Jer život nas je na ružan način naučio da treba cijeniti sitnice – zaključila je Matea.
Matea je otkrila da na Fejsbuku postoji gupa “Super cure protiv leukemije i limfoma” u kojoj se nalaze sve djevojke iz Hrvatske, Srbije i drugih okolnih zemalja, koje dijele iskustva svoje borbe za život.
-To je porodica, nije grupa. Mi smo jedna drugoj velika podrška – dodala je, piše Večernji.hr.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu