Nada Topčagić je dugi niz godina na estradi i njene pjesme, što se kaže, znaju i stari i mladi, ali ono što mnogi ne znaju je koliko je toga lošeg doživjela u životu.
O tim lošim trenucima pjevačica nerado govori, vjerovatno kako bi kao i mnogi potisnula bol koji nosi duboko u sebi i to iz vremena kada je još živjela u rodno selu Tarevci u Republici Srpskoj.O tome da Nada ima sestru se dosta puta pisalo, a bilo je i nagađanja o tome u kakvim su odnosima, ali mnogi ne znaju da je Nada imala još jednu sestru koja je preminula u izbjeglištvu. Njena kćerka je živjela sa Nadinom majkom, a o tome je za Blic televiziju i emiisju “Metar moga sela” pričao Nadin zet.
– Njih su tri sestre, najmlađa sestra Nadina i od žene moje je umrla u izbjeglištu u Austriji. Njena ćerka je živela sa babom, sa Nadinom mamom… Ovde su živjele njih dve. Ja sam otvorio račun, slao pare iz Njemačke, a oni su radili tu – kaže zet Nade Topčagić za emisiju “Metar moga sela”.
U selu Tarevci koje je pusto, Dom kulture u kom je Nada počela da pjeva odaje utisak da se iz njega dugo nije čula muzika, a prilikom obilaska rodnog mjesta pjevačice jedan mještanin je pred kamarama Blic televizije ispričao o tragediji koja je zadesila njenu porodicu.
– Ta familija je bila dobra, od brata sin je bio isto dobar pjevač, bio je u kulturno umjetničkom društvu, tu je pevao, ali kada se zaratilo onda je tamo ubijen, baš na liniji gdje je bio, od onih koji ga ne bi trebali ubiti. Baš sam se toga sjetio prije jedno sat i po, valjda je to božije davanje, znam ga dobro on je dobar dečak bio. Bio je i dobar radnik, oni su imali poljoprivredno dobro, ali baš se sjećam kada je ubijen… To je tako, život je škola, život je… – odmahujući rukama ispričao nam je nedavno meštanin o tragediji koja je zadesila pevačicinu porodicu.Nada je iz sela Tarevci otišla put karijere i boljeg života, dok je njena majka ostala tamo da živi. Iako su se mnogi čudili toke da je pjevačicina majka živela u kamp prikolici, Nadin zet nam je otkrio detalje i zašto je bilo tako.
– Poslije rata kada je mama njena došla, moja tašta, ona je bila tu jednu godinu u kamp kućici, jeste živjela je, ali neko je dao izjavu kaže da je bila čitavo vrijeme tu u kamp kućici, a samo jednu godinu je tako bila. To je odavde bio neki trag pa se i Nada ljutila kaže: “Pa kako može tako da govori” – kaže Nadin zet i dodaje:
– Kupili smo tu kamp kućicu u kojoj je jednu zimu provela. Tu su donijeli stvari, još iz Nemačke, platili tri hiljade maraka, to je tu bilo sve pod šatorima… – pristeio se Nadin zet koji je istakao da majka iako je imala uslova da pređe kod kćerke nije to uradila već je ostala u selu.
Osim pomenutih loših događaja koje su porodicu ove folkerke uzdrmale, bilo je još loših momenata i to kada je pjevačicin sin imao nesreću.
Nadi je ovo veoma bolna tema, pa je i mnogo godina poslije prolazi jeza kada se seti tog kobnog dana.
– Jao, šta da kažem, ne daj Bože nikom ono što sam ja doživjela. Evo, sva se i danas naježim i suze mi krenu kada samo pomislim da sam mog Mikicu mogla da izgubim. Strašno je gledati da gubiš dijete, a da si nemoćan. Strašno je kada znaš da je tvom djetetu stalo srce, da je iskrvario i da ne znaš da li ćeš ga ujutru vidjeti živog. Ne znam kako sam ostala normalna i kako sam uspjela da to preživim. Da li mi vjerujete da bih se momentalno ubila da mi je sin iskrvario i umro? Ne bih čekala ni minuta više, odmah bih sebi presudila. To je bilo u mojoj glavi – ako nema Mikice, neće biti ni mene. Ali, eto, Bog nas je pogledao i hvala mu vječno na tome – pričala je Nada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu