Mještanin Stanko Šinik, pisac, hroničar i inicijator mnogih akcija u ovom gradiškom selu, zajedno s Biljanom i Nenadom Jovanović (kamera), te Sretom Radakom (montaža), snimio je film o Gogi, koji živi u Vrnjačkoj Banji.
– Odavno sam želio da svojim komšijama, koristeći video tehniku, ispričam jedinstvenu priču, da ih upoznam sa zemljakom, našim čovjekom svjetskog ugleda koji nije zaboravio svoje porijeklo. On je enciklopedija istorije i umjetnosti, ambasador našeg sela i svoga, srpskog naroda. Nedeljko nije ovdje odavno dolazio, ali Vrbašku u svome srcu nije izbrisao – kazao je Šinik, nakon projekcije filma „Život dugujem Svetoj Petki“.
Istovremeno, u Domu u Vrbaškoj otvorena je izložba slika Nedeljka Goge, koji je svom selu poklonio skulpturu „Portret mladića“. U filmu Goga je opširno pričao o strahotama ustaških logora, gdje je bio zatvoren zajedno s bratom Vasom. Od tada nosi teške i bolne trauma.
– Vidio sam kako ustaše kolju djecu i nabacuju na bajonete. Otimali su ih iz majčinih ruku, bacali u vis kao vreću i dočekivali na nož. Poslije su lizali krv sa sablje dok su majke čupale kosu i ridale od bola i tuge – ispričao je Nedeljko.
Sjeća se i drugih jezivih prizora iz logora.
– Mi, djeca, jeli smo travu…Tako izgladnjelim, donosili su veliki kazan vrelih pomija, otpadaka hrane i prosipali na zemlju. Borili smo se oko kaše, uzimali koje zrno ili komadić… Mnogi su ubrzo potom umirali, jer je u pomijama pomiješano tucano staklo. Moj brat je to vidio i upozorio me da ne jedem, nego da tih nekoliko zrnevlja i kaše, koje je donio u košuljici, preberemo i očistimo od stakla – ispričao je Nedeljko Goga, rekavši za sebe da je najmlađi živi logoraš iz Jasenovca.
Sebe iz tog vremena pakla i zla slikovito je opisao.
– Ja sam bio vreća kostiju. Samo oči u sredini glave. Koljena su izgledala kao lopte, a butine cijevi obložene kožom. Nisam mogao pričati. Imao sam tešku dizenteriju. Poslije rata liječio sam se na Tibetu i kojekuda po svijetu – priča on.
Susret sa nama, s Vrbaškom, taj glas kojeg smo donijeli iz njegovog zavičaja, Nedeljko je doživio veoma emotivno, kazao je Stanko Šinik.
– Drago mu je čuti za svoje selo. Kad god sam ga nazvao telefonom kazao je „da li si pred mojim vratima“… Time je pokazivao želju da dođemo, da budemo u kontaktu. Kod njega smo proveli izuzetne trenutke, razgovarali o zlim i dorbim vremenima, o ružnim logorskim sjećanjima i lijepim uspomenama iz našeg zajedničkog kraja – kazao je Šinik za Srpskainfo.
Nedeljko ima veliku želju da dođe ovdje, dodao je naš sagovornik, koja mu se nije ugasila ni poslije 40 godina. Tada je posljednji put bio ovdje.
– Ipak, vjerujem da on ima snage da ponovo, kada se ukaže prilika, dođe u Vrbašku. Svega se sjeća, naročito djetinjstva i mladosti, Drugog svjetskog rata, očeve pogibije na Kozari i majčinog proviđenja da su on i stariji brat Vaso živi u logoru, odakle ih je ona izbavila – ispričao je Šinik.
Milenko Vranić, predsjednik KUD „Mirkovo kolo“ iz Vrbaške, pohvalio je svog komšiju Stanka Šinika zato što je u sjećanje sela vratio znamenitu ličnost, umjetnika kojim se ponose.
– Mnogi Vrbaščani, posebno mlađi, nisu znali za Gogu. Ovaj događaj za nas je veoma važan, a njegov poklon će nas zauvijek sjećati na ovaj događaj i na našeg Nedeljka – rekao je Vranić.
Draginja i Milan Milunović, učitelji u penziji, te mještani Miroslav Ilišević, Danijela Rauš, Mile Macura, Milenko Golić, Nikola Zlojutro i drugi smatraju da je Gogino svjedočenje zabilježeno u filmu za njih dragocjen čas istorije. Ilija Grbić, predsjednik MZ Vrbaška, zalaže se za snažnije očuvanje umjetničkog djela i životne priče Nedeljka Goge.
Miroslav Lajić, koreograf i inicijator mnogih akcija, kaže da je projekcija izazvala bujicu emocija.
– Osjećamo se, od sada, mnogo bogatijim, jer smo u potpunosti shvatili Nedeljkovu veličinu, privrženost svom selu i svjedočenju o patnjama kozaračke djece u logorima NDH-a – kazao je Lajić za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu