Tako je 23 godine živjela, kako kaže, bez identiteta, a da dobije papire Republike Srpske pomogla joj je jedna Holanđanka.
Dvije decenije je živjela u strahu od deportacije, pa novi pasoš i lična karta za Ninu znače novi život.
– Ja i dan-danas nevjerujem, kada ovo pogledam – plačem. Nosim ih svuda sa sobom. Dobila sam novi život – govori Nina za RTRS.
Rođena je u Sovjetskom savezu i sa pasošem te države je 1976. došla sa porodicom u Zagreb odakle se nakon 20 godina seli u Doboj, rodni grad njenog supruga. Tada joj muž umire i počinje borba da dokaže sopstveni identitet.
Ruski pasoš koji je istekao nije mogla da produži, a bilo koji drugi nije mogla da dobije, jer nije imala uvjerenje o državljanstvu.
– Čim se ne prijaviš na vrijeme, automatski gubiš rusko državljanstvo i onda se još Rusija raspala na više dijelova. Mjesto u kojem sam živjela nije više pripadalo Rusiji nego Ukrajini – objašnjava Kaurinović.
Krila se i nije nigdje izlazila, jer se plašila da je ne protjeraju, međutim, nakon teške životne agonije upoznala je Holanđanku Marliz van Hofen, koja u Doboju vodi kuću za djecu bez roditeljskog staranja, i pojavila se nova nada.
Marliz i njen suprug obraćali su se na sve moguće adrese u regionu, kako bi Nini pomogli da dobiju papire i svaki put iskrsnuo bi stari problem – nedostatak državljanstva.
– Jako je to bilo teško. Hajde ganjaj Rusiju, Ukrajinu, šta god možeš. Ali, kroz sve te godine boravka, sada je već ušla u sedmu, to ti je dovoljno da možeš da stekneš državljanstvo – objašnjava Holanđanka.
Nakon što je dobila državljanstvo Nina je ostvarila i penziju u Hrvatskoj, gdje joj je suprug radio. Godinama nigdje nije putovala, a sada kad ima dokumenta rado bi kaže otišla u Holandiju o kojoj joj je Marliz pričala.
Nina je odrasla bez roditelja, u domu, a sudbina je htjela da i ona pomaže djeci koja su u sličnoj situaciji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu