Sudbine

"Živim u mraku, ali mu se ne predajem, već stvaram svoj ŠARENI SVIJET" Miroslava sa Zlatara iako potpuno slijepa, savršeno plete

Da je živjeti na selu lijepo, ali nimalo lako opšte je poznato, ali da i od težeg ima teže najbolji je primjer Miroslava Šaponjić sa Zlatara koja je od svoje druge godine potpuno slijepa.

"Živim u mraku, ali mu se ne predajem, već stvaram svoj ŠARENI SVIJET" Miroslava sa Zlatara iako potpuno slijepa, savršeno plete
FOTO: RINA

Ipak, ova planinka nikad se nije predala. Preko svojih leđa preturila je mnogo muka, ali uspjela je sa svim da se izbori kao prava heroina.

– Nije bilo lako odrastati u okruženju gdje su svi potpuno zdravi, mala je sredina i svi se znaju. Pa je često na moj račun bilo dosta pogrdnih nadimaka, ali nisam mnogo na to obrćala pažnju. Družila sam se onim koji su me voljeli i imala sam srećno djetinjstvo – priča za RINU Miroslava.

Završila je školu za slepe u Osijeku, zatim kurs za telefoniste nakon čega se vratila u svoje selo. Sa 15 godina naučila je da plete i od tada iglu, konac i vunu ne ispušta iz ruku. To je postao njen hobi, ali ponekad i izvor zarade jer na njene prelijepe džempere, kape i šalove niko ne može da ostane imun.

– Kod mene sve funkcioniše na dodir, sve sam tako naučila. Prvo opipam, zamislim sliku u mojoj glavi i onda ruke same rade. Nije se desilo da preskočim neki red. Na mojim radovima pravim čak i šare, znam oko 50 različitih vrsta, pletenice, krugove.. Prvo opipam prstima i tako sve osjetim i onda radim – kaže ova planinka, prenosi Blic.

FOTO: RINA
FOTO: RINA

Pletenje je, kako kaže, smiruje i čini da se osjeća korisnom, pa tako prelijepe džempere i prsluke plete za sebe, ali i za druge. Vedar duh i upornost krase Miroslavu, pa je osim u klotu i frketu vrlo vješta i u kućnim poslovima, pa gostima redovno kuva dobru, domaću kafu.

– Mnogo volim društvo, ne volim kad sam sama. Ne smeta mi ni gužva, buka, ni galama, ma ništa. Sama pješke idem do svojih najbližih, nikog ne zovem da me vodi, a oni kažu da sam im omiljeni gost – priča vrijedna pletilja. I baš zbog toga Miroslova se ne predaje, sluša zvučne knjige, puno šeta i aktivna je na takmičenjima koja organizuje Savez slepih.

Bori se sama za sebe za sve što treba. Čak i kad napada veliki sneg ona gura dalje, ide na takmičenja, druži se sa ljudima. Sva rodbina je izuzetno ponosna smo na nju.

I kad imate najveće probleme, morate imati vjeru u sebe, poručuje slijepa pletilja, jer život je lijep, a svaki dan na zemlji pravo čudo.

– Ja živim u potpunom mraku, ali mu se ne predajem, već stvaram svoj šareni svijet – zaključuje Miroslava sa Zlatara.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu