Ove izuzetne Hercegovke okupile su se u selu Zovi Do.
Kako to obično biva sa ženama koje žive 300 na sat, samit u bajkovitom selu nedaleko od Nevesinja nije prošao bez izazova.
Jasmina Ćušić, uspješna poljoprivrednica i preduzetnica, a po obrazovanju profesorka engleskog jezika, u posljednjem trenutku je morala da otkaže dolazak. Najmlađe od njeno troje djece se iznenada razboljelo.
I Stanislava Borovac, fotografkinja, skiperka, planinarka i preduzetnica u turizmu, morala je ostati u svom selu Trebižat kod Čapljine. Usred frke oko organizovanja festivala u svom mjestu, uganula je nogu.
Srećom, danas postoje tehnologije, uz pomoć kojih su druženje i razgovor mogući i na daljinu.
I tako su se naše „Zvijezde Hercegovine“ ipak našle za istim stolom. Istina, one koje su se sastanku pridružile preko internet veze, mogle su samo da sa čežnjom gledaju ljepote imanja „Izvor“.
I nisu mogle uživati u slasnim hercegovačkim smokvama, domaćim pitama i jagnjetini ispod sača. Ali, obećale su da će uskoro doći u Zovi Do. To mora da se vidi uživo i da se doživi.
Kako se uopšte desio ovaj susret? Sve je počelo još prošle godine, kada je ekipa „EuroBlica“, uz podršku Fondacije „Fridrih Ebert“ u BiH, krenula u potragu za ženama, koje se u krševitoj i patrijarhalnoj Hercegovini suprotstavljaju stereotipima i biraju put kojim se rijeđe ide. I koje na tom putu, svaka na svoj način, uporno rade na unapređenju života u svojim zajednicama.
Istina, na 10 hiljada kvadratnih kilometara Hercegovine, od Posušja do Trebinja i Gacka, živi mnogo izuzetnih žena, koje zaslužuju da svijet za njih čuje. Ali, teško da bi sve one mogle „stati“ u jednu priču.
Tako je izbor pao na njih pet. I tako su rođene „Zvijezde Hercegovine“,kako je nazvan projekat Fondacije “Fridrih Ebert” u BiH.
Ali, naše zvijezde, ne vole da ih tako zovemo.
– Ma kakve zvijezde, mi smo obične žene, koje se trude da svoj posao rade pošteno i predano – kazaše uglas Milanka i Ifeta, dok su šetale, pod konac skockanim, Lolinim imanjem.
Lola je Lorens (Laurence) Milinić, jedna od pet „Zvijezda Hercegovine“. Tako je zovu komšije u Zovom Dolu.
Kada se Lola, prije pet godina, vratila na imanje svog oca Vojina, to i nije bilo imanje, nego tužno zapušteno mjesto, sa ruševnom kamenom kućicom i štalom zaraslom u korov i šiblje.
Lola je fizioterapeutkinja, radila je u Parizu, pa u Ženevi, ali je uvijek sanjala o životu u prirodi, bez sata i rokovnika. I svoj san je ostvarila.
Vrijedno radeći, sama je, u svom Zovom Dolu, koji je pohodila još kao dijete, stvorila pravi mali raj na zemlji.
Danas, na svom imanju, koje je nazvala „Izvor“, ima bazen, saunu, mali salon za masažu, sobe za goste…
Ima i svoje „blago“: sretne koze i sretne koke i konja Indijanca, kojeg zove Indi. Ima, naravno, i domaća jaja od sretnih koka, a pravi i sir, od mlijeka koje daju njene sretne koze.
Kada je na dnevni red došlo pitanje, gdje da se „Zvijezde Hercegovine“ okupe i upoznaju, odluka je bila jednoglasna: na Lolinom „Izvoru“.
I tako je u Zovi Do iz Gacka stigla Milanka Kovačević, osnivač jednog od najuticajnijih portala u Hercegovini, a iz Mostara Ifeta Ćesir Škoro, predsjednica udruženja „Inicijativa građanki i građana Mostara“. Putem skajpa pridružile su im se i Stanislava Borovac i Jasmina Ćušić.
Petočlanu žensku ekipu, radi rodnog bilansa, pojačao je i jedan muškarac: Miljan Kovač, novinar iz Zovog Dola, sa banjalučkom adresom.
– Zadesio sam se u selu i nisam mogao da propustim priliku da podržim ove izuzetne žene, da ih provedem kroz Zovi Do i pokažem im skrivene znamenitosti našeg kraja – kaže Miljan.
A toga ima, na pretek: nekropola stećaka, ostaci drevnog manastira, kamene stolice, pa predanja koja se prenose s koljena na koljeno i koja su i u epskim pjesmama opjevana.
Ifeta podsjeća da je ovaj kraj, odvajkada, bio čuven i kao vazdušna banja, jer se u Nevesinjskom polju sudaraju planinska i mediteranska klima.
– Mostarci su rado dolazili ovamo, imali su ovdje i kuće za odmor, slušala sam o tome još kao dijete – kaže Ifeta.
I pali su prijedlozi za akciju: da se u Zovom Dolu organizuje likovna kolonija i manifestacija Dani lješnjaka i zove. Jer, po nekim izvorima, ovo je selo dobilo ime baš po zovi, koja ovdje raste. A i lješnici uspijevaju, ako ima ko da ih uzgaja. Nekad su od lješnika živjele čitave porodice.
– Planiramo feminističku turu kroz Hercegovinu, kako bismo od zaborava otrgli žene, koje su u prošlosti mnogo doprinijele napretku, a danas ih se niko ne sjeća. Sigurno je i u Nevesinju i u selima oko Nevesinja bilo takvih žena, a ima ih i danas – preložila je Ifeta.
Milanka je dodala da će ona i njene koleginice novinarke rado pomoći u tom poduhvatu, i istraživačkim radom, i medijskom promocijom.
Praktična Jasmina je dodala da sve što žene rade treba da ima veću vidljivost i da žene jedna drugoj mogu mnogo pomoći u tome.
– Eto, ni ja ne znam gdje je Lolino imanje. Bilo bi lijepo da ona napravi flajere, koje bih ja dijelila u svojoj prodavnici eko – hrane. A i Lola bi mogla promovisati moj biznis, tako što će svojim gostima nuditi voće i povrće koje mi uzgajamo – preložila je Jasmina.
Imanje „Izvor“, iako se pročulo nadaleko, teško je pronaći bez pomoći mještana. Nalazi se na kraju lokalnog makadamskog puta, ni „gugl map“ ne prepoznaje ovu lokaciju.
Žene, koje su posjetile Zovi Do, saglasne su da bi lokalna zajednica trebalo da pomogne Loli Milinić, ako ne popravkom puta, a ono bar postavljanjem odgovarajućih putokaza.
Energična domaćica, srećna zbog podrške, pažljivo je pratila razgovor, iako, priznaje, još malo „šepa“ sa srpskim. Ipak je njen maternji jezik francuski.
Ali, potrudila se da Hercegovkama poruči: samo vjerujte u sebe i napravićete čudo.
– Ako sam ja, u pedesetim godinama, sama, mogla urediti imanje i od njega napraviti lijepo mjesto za odmor i oporavak, sigurna sam da i druge žene mogu napraviti mnogo toga. Potrebna je samo volja i kreativnost, treba imati cilj i dati mašti na volju – rekla je Lola.
I poručila da će pomoći svakoj ženu, koja ima dobru ideju, a treba joj podrška i savjet.
– Dođite kod mene, da pričamo, uživamo i pravimo planove za bolje sutra – rekla je Lola.
„Zvijezde Hercegovine“ su saglasne da je sreća živjeti u svom zavičaju i obogatiti ga svojim djelima. Najlakše je, kažu, otići. Ali valja se sjetiti čuvenog hercegovačkog pjesnika Alekse Šantića i njegovih stihova „ostajte ovdje, sunce tuđeg neba, neće vas grijati, ko što ovo grije…“
– Svako ima pravo izbora, ali ja, definitivno, ostajem ovdje. Nikad ne bih napustila Hercegovinu, jer ovdje imam sve. Kada bih otišla na neko drugo mjesto, to više ne bih bila ja. Više sam za onu varijantu: otiđi, proputuj, nauči, pa se vrati i živi i radi u svojoj domovini – poručila je Stanislava.
Milanka nije toliko optimistična. Kaže, teško je danas vjerovati u Šantićevom „Ostajte ovdje“. Ali, dodaje, nade ipak ima. A nada i ponos Hercegovine su, kaže, žene.
– Tihe junakinje našeg doba susrećemo, svakodnevno, na ulicama. One se bore, ne samo za egzistenciju svojih porodica, nego i za bolji život za sve nas. To se najbolje vidi na primjeru ovih žena, koje su predstavljene kroz projekat „Zvijezde Hercegovine“ – kaže Milanka.
A te zvijezde, koje tvrde da nisu zvijezde, nego obične žene, kakvih u Hercegovini ima na hiljade, dogovorile su se da podržavaju i ohrabruju jedna drugu.
A i druge žene i muškarce, koji izaberu put, kojim se rijeđe ide.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu