Njeno srce je nakon nesreće nekome drugome spasilo život, donirala ga je.
Kako saznaje portal 24sata od ljekara u bolnici u kojoj je transplantacija obavljena, osoba koja je srce ove mlade i humane policajke primila, dobro se, i brzo oporavlja, dobila je na poklon novi život.
Nekima od njih se u ovom trenutku život gasi… Više od 2.000 ljudi čeka na novi organ, a u Srbiji su od početka godine urađene tek 2 transplantacije: “Ne fali nam humanosti, već svijesti”
– Znate kakva je moja Mara bila? Najviše od svega srčana, sve je radila s ljubavlju, i zato smo majka i ja presrećni što je to njeno veliko, dobro srce nekome sad spasilo život. Baš su tako rekli i njeni prijatelji iz Moto kluba Vinkovci, čiji je bila počasni član radi svog humanitarnog rada – kaže za “24sata” Marin brat Mato Koroljević iz Otoka, gradića pored Vinkovaca u kojem je živjela ova policajka.
Mjesto je obavijeno tugom, jer Maru su svi u njenom kraju i voljeli. Uvijek je bila nasmijana, uvijek srećna, kaže njen brat.
– Čak i kad je prolazila kroz teške životne trenutke, kad joj nije bilo lako, ona je bila ta koja je tješila i uveseljavala druge. A kad nam je lani nevrijeme odnijelo krov s kuće, njeni su se iz policije čas organizovali i došli da nam pomognu da pokrijemo kuću, svi su nam mladi policajci došli pomagati, a stariji su ostali na poslu. Eto, takva je Marija, kako smo je zvali, bila – govori Mato u velikoj tuzi.
Maru će porodica i mnogobrojni prijatelji na posljednji počinak ispratiti u srijedu na gradskom groblju u Otoku.
– Maro naša, počivaj u miru Božjem, čuvaj nas i prati s nebeskih ulica! Uvijek ćeš biti u našim mislima i srcima – napisali su, puni tuge, članovi Moto kluba Vinkovci.
– Mara je bila predivna osoba. Uvijek nasmijana, uvijek spremna da pomogne. Bila je u našem klubu niz godina, zauvijek ćemo je pamtiti – tužan je Andrija Stojanović iz Moto kluba Vinkovci., koji je potvrdio da je Marino srce otišlo da nekome spasi život.
Brat Mato priča kako je njegova sestra cijeli radni vijek provela u policiji, godinama je pritom, čitavu jednu deceniju, radila na graničnom prelazu Bajakovo.
Nesreća u kojoj je tragično poginula desila se u petak u 15.45 sati upravo u smjeru Bajakova, kad je, prema saopštenju policije, 57-godišnji pješak, hrvatski državljanin, na središnjoj saobraćajnoj traci kolovoza ispred kolone kamiona, počeo da prelazi sa središnje saobraćajne trake na krajnju južnu saobraćajnu traku auto-puta, iako je na kolovozu auto-puta zabranjeno kretanje pešaka. Tad je na njega službenim motociklom naletjela policijska službenica, imala je upaljenu rotaciju i nosila je kacigu, opisala je policija.
Stradalu policajku prvo su prevezli u Opštu županijsku bolnicu Vinkovci, a potom u KBC Osijek. Ljekari je, na žalost, nisu uspjeli da je spasu, kao ni pješaka koji je poginuo na licu mjesta.
Porodica je pristala da, nakon srca, donirani budu i drugi Marini organi.
– Kad smo, nekad prije, nas dvoje razgovarali kako bi svoj život htela skončati, kad joj za to dođe vrijeme, opisala je baš ovakav svoj kraj. Na motoru. Bila je puna života, i nije željela da kraj dočeka nemoćna. Nije kriva za nesreću, imala je upaljenu rotaciju, pješak joj je iznenada izletio pred motor, na centimetar, nije ga mogla vidjeti nikako – neutješan je brat Mato.
Priča kako je njegova sestra obožavala svoj posao, i dobro ga radila.
– Pričali su mi njene kolege kako je, kad bi zaustavila porodicu nevezanu u automobilu, roditeljima rekla da im za njih same kaznu neće naplatiti, ali bi im onda naplatila najstrožu moguću kaznu zato što nisu zavezali svoju djecu. To nije mogla da podnese. Kao što nije mogla da podnese ni one koji se voze u zaustavnoj traci. Kad je trebalo, vozačima koji su bili bezobrazni, i te kako bi pokazala zube, a inače je bila jako meka, topla osoba -nastavlja tužni brat.
Prepričava kako je jednom zbog prekršaja zaustavila kamion iz Turske, a budući da vozač nije imao novca za plaćanje kazne, sama ga je odvezla do bankomata i natrag.
– Bila je srećna, ali i spretna, sama je na kući radila ogradu, stepenice, čak i fasadu, jako je bila vrijedna i sposobna – nastavlja Mato, i sam vozač kamiona.
Obožavala je, kaže, svoj posao, motore, vožnju, i to odmalena.
– Bili smo jako povezani, među nama nisu postojale tajne. Meni je poslala svoju posljednju poruku, tri minuta prije nego što je stradala, znala je da me samo sa svojim porukama može natjerati da malo stanem u vožnji, i odmorim – govori Mato.
“Vjerujem da bi moja dobra Mara sad bila presrećna…”
– Uvjeren sam da bi moja dobra Mara i sad bila presrećna, kad bi znala da je svojim velikim srcem nekome spasila život. Nadam se da će i drugi njeni organi biti donirani, ako je moguće, mi kao porodica smo pristali na to. Voljeli bismo da i tako Mara pomogne onima kojima pomoć treba – kaže brat Mato.
A momci iz moto kluba bi, dodaje na kraju, voljeli da osobu koja je Marino srce dobila, prime u klub kao počasnog člana. Uz pozdrav njihovoj Mari, piše 24sata.hr.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu