Na lokalnom groblju nikla je prava kućica pred kojom su se mještani mjesecima čudno zagledali.
– U mom radnom vijeku koji i dalje traje, od 365 dana u godini ja sam 300 ustao prije svanuća i radio dok se ne smrkne na njivi i u šumi. Mnogo sam napravio i stvorio, pa sam želio sebi da sagradim i grobnicu da olakšam svojim potomcima – priča Dejan za RINU.
Međutim, njegova građevina više liči na apartman nego na grob. U prizemlju je soba kao i svaka druga u kojoj se nalaze dva kreveta, televizor i frižider, pa ako gledate samo sa unutrašnje strane nikad ne bi posumnjali za šta je namijenjena.
– Meni je to sve normalno i prirodno. Razgovarao sam sa monahinjama i one su mi rekle da moj postupak nije bogohuljenje. Svi ćemo jednog dana završiti i biće nam potrebno dva metra bez geometra, a ja sam želio sebi za života da napravim nešto veće. U ovoj sobi sad malo odmorim i prilegnem ako ima nekog posla na groblju, a gore u ljetnjikovcu se sastajemo nakon daća i na zadušnicama – izjavio je ovaj Šumadinac.
Dejan je mislio na sve, pa je tako sebi naparavio i spomenik, ali ne mermerni već drveni na kom stoji poruka – mene ne niko ne razumije, da li neće, il ne umije, piše na hrastovoj ploči.
– Za mermerni spomenik trebalo bi mi više od 1.000 evra, a ja sam za taj novac napravio sve ovo – kaže on.
I dok se većina ljudi bori da što bolje provede svoj životni vijek, ne razmišljajući o onom što će doći poslije, Dejan Milošević svakako je primjer da se ništa, pa čak ni smrt i sahrana – ne prepušta slučaju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu