U posljednje vreme, na političkoj sceni iskočilo je nekoliko novih imena, koja za sebe kažu da nose promjene i da će da pobijede aktuelnu vlast.
Na tom spisku su gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković i ljudi oko njega, kao i „sarajevska trojka“ SDP, NS i NIP koja se poziva na „uspjehe“ u Vladi tog kantona.
Naravno, spisak se tu ne završava. Ako je zaista tako, da li su oni samo bljesak u noći, predstava kratkog trajanja, ili vatra koja će da se širi i pali sve loše što se na političkoj sceni nakupilo za tri decenije?
Dalje, postavlja se pitanje da li su „vjesnici promena“ zaista potpuno drugačiji od sadašnjih vlasti ili je to samo fasada za nešto sasvim drugo? Može li priča o kriminalu, korupciji i boljem životu građana dugoročno da pobijedi nacionalizam, pa i šovinizam, svakodnevno sijanje straha od „onih drugih“, u državi u kojoj je životni standard među najnižim u svijetu i u kojoj su najjače političke stranke toliko ukorenjene da su jače od države?
Sociolog i univerzitetski profesor iz Mostara, Slavo Kukić, smatra da u BiH postoji alternativa, ali zasad samo u teorijskoj ravni.
Alternativa, kaže Kukić, može da bude samo potpuno drugačija politička paradigma u BiH, ona koja nije usmjerena na interese Srba, Bošnjaka, Hrvata, nego kojoj je u prvom planu želja čovjeka, bez obzira kako se izjašnjava, da bolje živi. Ukratko, građanska opcija, koja ne ugrožava nacionalni identitet.
– Sada idemo na praktični dio, da li je to moguće? Ne želim vjerovati da je u BiH dominantna etnička matrica i da taj građanski sloj društva irelevantan. Svugdje je taj odnos lijevih i desnih filozofija otprilike pola pola. Mislim da BiH nije daleko od toga. Ali, pravo je pitanje zašto je onda uvijek rezultat izbora drugačiji, zašto je uvijek na strani nacionalnih političkih filozofija. Vrlo sam sklon da vjerujem da na fonu građanskih političkih vrijednosti, građani BiH za sada nemaju adekvatne političke ponude. To je razlog zašto taj dio biračkog, liberalnog biračkog tela, ne izlazi na izbore i na taj način stvara utisak da je zapravo čitavo političko raspoloženje na strani nacionalističkih političlkih filozofija, a ono u stvarnosti nije. To se treba zahvaliti zaista bijednoj ponudi građanskih političkih partija – kaže Kukić za Srpskainfo.
Međutim, ova priča u BiH ima veliki problem. Kada se pomenu građanske političke opcije, percepcija je takva da je to nešto što je drugi naziv za bošnjačke partije, da je cilj unitarizaciju, što znači da je građanska priča umjerena protiv interesa Srba, Hrvata, Republike Srpske.
Kako bi onda trebalo da izgleda građanska opcija da bi dobila podršku na izborima?
– To mora biti “titovski” odgovor u odnosu na dominante floskule nacionalističkih političkih filozofija. Drugim riječima, BiH je društvo koje ne može živjeti isključivo na etničkom principu, jer to vodi do raspada BiH. Ali, BiH je društvo koje ne može egzistirati ni isključivo na građanskom principu. To su komunisti znali, nije to nikakva mudrost. Da sjedne pet razumnih ljudi u BiH naći će rješenje po kome će BiH egzistirati kao što je kroz istoriju. Ona mora biti spoj građanskog i nacionalnog, pri čemu se mora polaziti od toga da je građanin prije svega čovjek, a onda je muškarac, žena, Hrvat, Srbin, Bošnjak, katolik, musliman, poravoslavac, profesor, zemljoradnik… – kaže Kukić.
Na pitanje da li među aktuelnim političarima ili strankama vidi takvu, Kukić kaže da „u natuknicama signali postoje u SDP BiH“.
– Ali, SDP ima zaista puno posla. Imate ljude iz vrha SDP koji, kada istupaju, niste sigurni da li to rade kao predstavnici ovakve građanske opcijem, ili jedne od triju nacionalističkih opcija. SDP pred sobom ima zaista puno posla, da se oslobodi svih tih hipoteka, ali i da se oslobodi ljudi zbog kojih je povjerenje u njega vrlo upitno, prije svega kada su u pitanju Srbi i Hrvati – zaključuje Kukić.
Politikolog Darko Kuzmanović smatra da ništa ne treba posmatrati kroz političke ideologije, jer su one za partije danas mrtve.
Umjesto toga, kako kaže, svi se vode ličnim interesima, a u najboljem slučaju, partijskim.
– U skladu s tim, postoji nekoliko pojedinaca, ne ideologija, koji bi mogli da naprave nešto, ali je pitanje koliko će oni dobiti prostora na narednim opštim izborima. Prije svega mislim na Draška Stanivukovića, koji je pokazao da se može baviti nekim ozbiljnim društvenim problemima ako za to postoji istinska volja. Zatim primjer Milana Miličevića u Tesliću, koji je napravio fantastičane izborne rezultate na lokalu i koji slovi za modernog evropskog političara, ali je u isto vrijeme nedovoljno ispromovisan u široj javnosti. Takođe, akcenat treba staviti na Igora Davidovića, koji trenutno nije zastupljen u medijima, na Jelenu Trivić, koja je univerzitetski profesor i veoma stručna za oblast kojom se bavi. Postoji tu još nekoliko interesantnih figura koja bi zaista mogle da preuzmu odgovornost i da počnu potencirati neke druge teme koje su mnogo bitnije za građane, kao što su korumpirano sudstvo, organizovani kriminal, korupcija, nepotizam, poboljšanje demografske slike, ekonomske pozicije građana i zemlje – kaže Kuzmanović za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu