Ustav Republike Srpske „nadležnosti“ potpredsjednika definiše samo jednom kratkom rečenicom: „Dva potpredsjednika Republike pomažu predsjedniku Republike u obavljanju poslova koje im povjeri predsjednik Republike“.
Republika nema zakon o predsjedniku/potpredsjednicima koji bi ovu materiju preciznije uredio, kao i ostala pitanja poput načina opoziva predsjednika. Jer, prema Ustavu RS, predsjednik i potpredsjednici su odgovorni građanima i oni ih mogu opozvati istim postupkom po kome su ih izabrali.
U prevodu, bošnjački potpredsjednik Srpske, Ćamil Duraković, i hrvatski potpredsjednik, Davor Pranjić, u pogledu poslova zavisiće od milosti novog predsjednika RS, Milorada Dodika.
U prošlosti, potpredsjednici se nisu naradili, ako ne računamo kontroverzne i zapaljive izjave Ramiza Salkića, zbog čega se mnogo puta nalazio na udar srpske javnosti i političara.
Njegov hrvatski kolega u prošlom mandatu, Josip Jerković, bio je potpuna suprotnost: bez ijedne zapaljive izjave i sa mnogo kontakata s povratnicima, hrvatskom dijasporom, ali i Srbima i ostalima, kojima je, kako je ranije izjavio za Srpskainfo, često bio spona s vlastima Srpske.
Kada je riječ o novim potpredsjednicima, Ćamil Duraković je dobro poznat javnosti. Riječ je o nekadašnjem načelniku opštine Srebrenica. Duraković je rođen 18. januara 1979. u Srebrenici. Jedan je od preživjelih koji su putem „Marša smrti“ u julu 1995. godine stigli do Tuzle.
– Zahvaljujući našim hrabrim momcima, uspjeli smo, uz okršaje sa srpskom vojskom, probiti se na slobodnu teritoriju. Tuga, jad i bijeda. U noći uoči prelaska na slobodnu teritoriju padala je jaka kiša i led. Sjećam se da sam koračao, spavao i žedan sanjao vodu. Nakon cjelodnevne borbe na Baljkovici, probijamo se na slobodnu teritoriju u Nezuku s prvom grupom od oko tri hiljade ljudi. Sjećam se prve pite i prvog jogurta što mi dadoše dobri ljudi iz Nezuka. Presretan što sam živ gledam u kolonu, koja je mnogo kraća od one koja je krenula iz Srebrenice. Gledam ko je živ, a tužan što je malo ljudi meni poznato. Gdje su svi? Shvatih da sam ja slučajno živ. Mnogi nisu – ispričao je Duraković u ispovjesti za „Danas“ 2020.
Nakon toga je s porodicom izbjegao u SAD, gdje je završio Fakultet pravosudne uprave i savjetne psihologije.
U Srebrenicu se vratio 2005, gdje je do 2008. radio u Administrativnoj službi opštine. Od 2008. je bio zamjenika načelnika Osmana Suljića. Nakon njegove smrti 2012. preuzeo je dužnost načelnika, a potom je pobijedio kao nezavisni kandidat na lokalnim izborima iste godine.
S druge strane, mladi Davor Pranjić je politički anonimus u Srpskoj. Dok nije izabran za predsjednika Gradskog odbora HDZ BiH Banjaluka malo ko je zvano za njegov politički angažman. Kao ljekar, nalazi se na specijalizaciji na UKC Republike Srpske.
– Danas, 30 godina nakon početka rata i više od četvrt vijeka od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, govoriti o povratku i početku obnove zaista nema smisla. Bilo je osporavanja procesa povratka na svim stranama u BiH i to svi znamo. Ali ko se vratio, vratio se. Teško je očekivati da neko ko je 1992, s 20 godina, morao napustiti svoj dom, kako-tako se snašao u drugom kraju ili zemlji, zasnovao porodicu i radno mjesto, danas – kada je već navršio 50 godina, ostavi sve ondje stečeno i vrati se na ruševine starog doma – rekao je Pranjić u razgovoru za Večernji list, uoči izbora.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu