Društvena sfera, gotovo po inerciji, prihvata i održava sve ono što diktiraju etno-nacionalne političke elite. Nezadovoljstvo, mada isuviše tiho, pokazuju oni koji bi, prije svega, željeli biti građani, a tek potom Srbi, Bošnjaci i Hrvati.
Sasvim je prirodno to što su nacionalni identiteti duboko ukorijenjeni u našim dušama, ali i sasvim poražavajuće to što ne pokazujemo razumijevanje prema onome što počiva u nekim drugim dušama. Gajeći ljubav prema svome zaboravljamo poštovati tuđe.
Ali, na tome već godinama rade vlasnici naroda, koji, umjesto da kroje funkcionalnu državu i budu političari, preuzimaju ulogu psihologa, dodjeljujući nam besplatne/skupe savjete. Za zatrovanu dušu i još zatrovaniji um.
Proizvod toga je mnogo nacionalne, a premalo građanske svijesti u Bosni i Hercegovini. Nacionalna svijest, ni kriva, ni dužna, postaje žrtva manipulacija, šovinizma i malograđanstva, što ne ostavlja dovoljno prostora za razvijanje kulture dijaloga, tolerancije i slobode misli, koji su ključni alat za razvijanje građanske svijesti. Takođe, ni krive, ni dužne.
Antagonizujuća retorika, začinjena ratnom, neumorno podgrijava atmosferu našeg heterogenog društva, sukobljavajući nacionalni i građanski koncept. Ono dobro, koje počiva u oba koncepta, ostaje tek tihi eho onog najgoreg koje je, podmazano takvom politikom, uspjelo isplivati na površinu i vrisnuti glasno.
Uzimajući u obzir nesavjesnost vlasnika naroda, da ne kažem psihologa, mislim, političara, koji i u godinama mira daju kiseonik ratu, teško da će u skorijoj budućnosti nacionalno i građansko stati na zelenu granu.
U međuvremenu, razvoj države će i dalje stagnirati, uvozićemo sirovine kojih na pregršt imamo, a izvoziti ljude, tamo negdje, gdje se lakše živi i diše.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu