Snimanje je uvijek veoma osjetljivo pitanje, a pogotovo ono koje se vrši od strane službenih lica. Ono uvijek mora biti zasnovano na zakonu uz puno poštovanje prava svakog pojedinca – kaže Lučka za Srpskainfo.
Obajšnjava da, prema odredbama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima, policija ima pravo da snima javna mjesta radi, naprimjer, sprečavanja krivičnih djela ili narušavanja javnog reda i mira.
– Međutim, pitanje je na koji način to službenici rade, od koga su dobili naredbu da to rade ili možda postupaju samoinicijativno, da li svjesno snimaju određene pojedince i grupe zadirući im u privatnu sferu, na osnovu kojih indicija to rade, ako ne postoji, naprimjer, narušavanje javnog reda i mira, da li se snimanje vrši targetirano na pojedince i samo da zastraši određene građane – kaže Dejan Lučka.
Postavlja i pitanje da li se snimanje policijskom kamerom proteže i van javnih mjesta i zadire u privatnost doma određenih građana i da li postoji pravni akt kojim se to reguliše.
– Posebno je pitanje kako se čuvaju ti snimci, ko ima pristup snimljenom materijalu, sa čim su snimci sve povezani i kako se štite podaci o ličnosti u svemu tome. Ovakvo postupanje policije može da utiče na javno izražavanje stavova pojedinaca i na slobodu njihovog okupljanja, jer se na “mekši”, ali ipak represivan način poručuje da su pojedinci i grupe praćeni i da postoje njihovi snimci. A za šta se koriste ti snimci može samo da se nagađa – zaključuje Lučka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu