Kad su djeca u pitanju, bitan je samo najbolji interes djeteta. Tako piše u Konvenciji o pravima djeteta UN i u zakonima raznim, mada su neki zakoni u Srpskoj šuplji kao švajcarski sir. Tako bi, valjda, trebalo da pokazuje i unutrašnja vaservaga u dušama odraslih ljudi, bili oni roditelji ili ne.
Dakle, djetetu od osam godina nije mjesto za volanom bagera, kao što malom djetetu nije mjesto ni na demonstracijama, partijskim skupovima, u noćnim barovima i bioskopima koji puštaju „filmove za odrasle“. Ne samo zbog opasnosti od fizičkog i duševnog nasilja, nego i zato što takve stvari nisu za djecu. Da jesu, petogodišnjaci bi imali pravo glasa, vozački ispiti bi se polagali u vrtiću, a mališani u pelenama bi osnivali NVO, udavali se i ženili.
Tužno je što ovakve stvari narodu nisu objasnili oni koji za to primaju plate s narodnih leđa. Da li su Ombudsman BiH i Ombudsman za djecu RS reagovali kad je javna radio stanica dodijelila osmogodišnjaku nagradu zato što „zadivljujućom vještinom“ vozi bager? Nisu. Jesi li se oglasili kad su se dječica našla u epicentru demonstracija i nasilja? Ili jesenas kad su se političari, za potrebe kampanje, neštedimice slikali s mališanima okićenim partijskim zastavama? Nisu.
Čak i kad su ih novinari povukli za rukav da kažu bilo šta, ombudsmani rekoše: provjerićemo. I još provjeravaju. Valjda nisu gledali televiziju, šta li!?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu