A sjećaju se i da neki sveci imaju zastrašujuća narodna imena, poput Vratolomija i Usječenja.
Otkud svetiteljima narodna imena i otkud narodu vjerovanja vezana uz ta imena? Korijeni su duboko u istoriji.
Prihvatanjem hrišćanstva naši preci se nisu tek tako odrekli nekih paganskih, mnogobožačkih obreda, koji su im bili bliski i razumljiviji, jer su bili povezani s prirodom i poljoprivrednim radovima.
Tako se zadržalo i vjerovanje da su pojedini svetitelji “nadležni” za neka zanimanja ili fenomene, pa i za kazne onima koji ih ne poštuju.
Tako se u narodu uvriježilo shvatanje da su Sveti Damjan i Kozma, drevni ljekari i zaštitnici ljekarske profesije, naprosto vračevi, ili vrači, koji donose ozdravljenje.
Zabranjeno sahranjivanje mrtvih
Posebno su zanimljiva vjerovanja vezana za svetitelje “komplikovanih” i u narodu neobičnih imena. Dok svi znaju šta je Đurđevdan, Jovandan, Lučindan ili Nikoljdan, jer se mnogi Srbi zovu Đurađ (Đorđe), Jovan, Luka ili Nikola, ko bi zapamtio Prokopija!
I tako je Sveti Prokopije, zaštitnik djece i mladenaca, postao Prokop: svetac kada je opasno bilo šta kopati, pa nije dobro čak ni sahranjivati pokojnike.
Slična je stvar sa Sverom Varvarom, zaštitnicom rudara, koja se svetkuje 17. decembra. Narod je ovaj dan nazvao Varindan, svetac uoči kojeg valja “variti”, odnosno kuvati pšenicu.
Baš na Varindan se gleda s koje strane je žito više “navrelo”, što će reći nabubrilo, pa se kaže da s te strane u polju treba sijati pšenicu, ako se želi dobar rod.
Vareno žito se jede, njime se posipa bunar ili izvor, a miješa se i sa solju, pa se daje stoci, sve u cilju blagostanja.
A kad je u pitanju blagostanje djece, majke se mole Svetom Sisoju. Istina, to mu nije narodno, nego pravo ime, ali u našem jeziku se ono povezuje sa majčinstvom i dojenjem, pa zato mnoge trudnice i mlade mame poste na ovaj dan.
Sječe glave, lomi vratove
Ali, nisu svi sveci tako dobrohotni i blagi kao Sisoje, koji čuva malu dječicu.
Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja, veliki hrišćanski praznik, kojeg pravoslavci praznuju 11. septembra, u narodu se prometnuo u Usječenje, svetac koji sječe glave”.
Na taj praznik, vjeruje se u narodu, ne treba piti ništa što je crveno i što podsjeća na krv posječenog Jovana, ali ne treba uzimati u ruke ni nož, makaze, srp… bilo koju alatku koja može posjeći.
Ni sveti Vartolomej nije narodu bio baš zgodan za pamćenje i tumačenje, pa su ga prekrstili u Vratolomiju: onog koji lomi vratove.
Shodno tome, na dan čestitog Vartolomeja, jednog od 12 apostola, djeci se brani da se penju po drveću, kako ne bi slomili vrat, a iz istih razloga nije dobro da se građevinci pentraju po skelama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu