Počevši od dalje prošlosti do danas, vjerovatno nigdje na planeti nije zabilježeno to da optuženi za najteža zlodjela imaju status slobodnih ljudi. Osim što su slobodni, osumnjičeni i optuženi bošnjački zločinci bez ikakvog skrivanja, potpuno javno i transparentno, gostuju po raznim televizijama, skupovima, tribinama, drže političke govore, prijete potomcima i rodbini žrtava zločina novim pogromima i belajem.
Tužilaštvo BiH već je uspjelo da se upiše u Ginisovu knjigu rekorda maratonskom istragom protiv ratnog komandanta Petog korpusa tzv. Armije BiH Atifa Dudakovića, koja je trajala skoro punih 12 godina. U međuvremenu, sve do podizanja optužnice, Dudakoviću je ostavljena sloboda da obilazi ratne arhive, uzima dokaze koji bi mu mogli naštetiti, posjećuje bošnjačku dijasporu i prijeti novim sukobima. Kada je optužnica protiv njega konačno podignuta, Sud BiH je odlučio da se „heroj“ brani sa slobode zbog navodno narušenog zdravlja.
Ako je istina da je Dudaković bolestan i da nije ljudski takvog ga strpati iza rešetaka, kakvo je obrazloženje za puštanje na slobodu Nasera Orića, koji, što bi se narodski reklo, može konju rep da iščupa?
Odgovor je u pregledu prvog poništenog suđenja, gdje su svjedoci masovno obolijevali od amnezije ili su odbijali da svjedoče. Šta mislite zašto?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu