Vijest da će se Velimir Balaban vratiti na posao, kažnjen samo odbijanjem 20 odsto od plate, sramotnija je od one da je uznemiravao djevojke i namiještao ispite. Još veća sramota je što tri od pet profesora smatra da Univerzitetu treba takav čovjek. Šta treba da se desi da neko dobije otkaz, šta je sljedeće i koliko Univerzitet ima „bijelih medvjeda“?
Još jedna sramota je studentska buna u kojoj su tražili pravdu i istinu o „aferi Balaban“, uspjeli smijeniti rektora, te dali podršku novom, koji je, kako ispada, dao podršku Balabanu. Bivši rektor i dekan Tehnološkog fakulteta podnijeli su ostavke zbog ovog slučaja, ali optuženi referent, koji po studenstakoj službi ljubi studentkinje, vraća se na posao. Šta se dešava sa Univerzitetom koji pušta dekana i rektora da odlaze, a mjesto čuva osobi optuženoj za seksualno uznemiravanje?
Do kada ćemo se sramotiti? Koliko jedan službenik (ili neko ko stoji iza njega) može biti jak da uzdrma čitavu akademsku zajednicu i kakva smo mi to uopšte akademska zajednica? Da li je vrh Univerziteta bar malo stid što je studente sramota reći gdje studiraju?
Milion pitanja izlazi na površinu, dok neko pokušava „zakopati“ Balabanov slučaj. Ako Univerzitetu riječi studenata, profesora i dekana nisu bile dovoljne da otpusti problematičnog radnika, ne treba da se čudimo zašto svake godine imamo po 2.000 studenata manje i zašto nam je visoko obrazovanje najslabija tačka u državi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu