Svijet

Zamišljanje mira u Ukrajini: Da li bi iz ruševina mogla da izađe stabilna i uspješna zemlja

Zamislite pobjedonosnu Ukrajinu 2030. godine. To je demokratska nacija koja se priprema da uđe u Evropsku uniju. Rekonstrukcija nakon rata je skoro gotova.

rat u ukrajini
FOTO: OLEG PETRASYUK/EPA

Ekonomija brzo raste čista je i dovoljno raznolika da drži dalje koruptivne oligarhe. Sve to je podržano čvrstom ukrajinskom bezbjednošću.

Iako se ruska vojska povukla iz Hersona na jugu zemlje, kraj borbi i dalje djeluje daleko. Ipak, vijesti da Ukrajina i njene pristalice počinju da uokviravaju svoje poglede na budućnost ima smisla, jer će naredni mjeseci odrediti šta će biti moguće na kraju ove decenije. To znači razmišljanje o tome kako izgraditi poslijeratnu Ukrajinu i bezbjednosne garancije potrebne da se odvrate budući osvajači, piše Ekonomist.

Pročitajte još

Na ulogu i saveznice

List ukazuje da su u prošlosti zapadni lideri mudro insistirali na tome da Ukrajina sama treba da odredi svoje ciljeve. Ukrajinci ginu u sukobu zbog prava suverenih zemalja da odlučuju o sopstvenoj budućnosti. Ako im se mir nametne, malo je vjerovatno da će potrajati.

Ali, na ulogu su i zapadne pristalice Ukrajine. Ako rat eskalira, oni bi mogli da budu uvučeni. Ako Rusija završi negirajući ukrajinsku pobjedu “stvaranjem propale države na njenim zapadnim granicama”, predsjednik Vladimir Putin ili njegovi nasljednici mogli bi da zaprijete bezbjednosti čitave atlantske alijanse, navodi Ekonomist.

Ukrajina takođe ima razloga da podijeli svoje planove za budućnost sa NATO paktom. Zapad trenutno dijeli oružje i novac djelimično da bi upravljao ratom, ubrzavajući snabdijevanje naprednim oružjem ako djeluje da se Ukrajina uči. Ali i odbijanjem davanja letjelica i municije najvećeg dometa iz straha da će “pretjerati” – šta god to značilo, navodi list, dodajući da bi Ukrajina trebalo da bude više partner, a manje da moli za pomoć.

Drugi razlog da Ukrajina radi zajedno sa svojim saveznicima je da ih veže, posebno u Americi. Ništa ne može da garantuje podršku sljedećeg predsjednika (Donalda Trampa, na primjer). Ali uspješan, dogovoreni plan za rat i njegove posljedice je najbolja dostupna garancija za nastavak podrške. Takav plan mora da uključi okvir za rekonstrukciju. Ukrajinski narod treba da obnovi svoje razorene živote. Više od toga, ako ukrajinska ekonomija propadne, propašće i njena demokratija.

rat u ukrajini
FOTO: OLEG PETRASYUK/EPA

Donatori su u oktobru na sastanku u Berlinu pokušali da skiciraju plan za obnovu Ukrajine i procijene troškove. “Krpljenje” zemlje dok borbe još traju – što bi moglo da bude još tri godine – koštaće desetine milijardi dolara, kako su procijenili. Inicijalna rekonstrukcija – koja bi potrajala još dvije godine – mogla bi da košta 100 milijardi dolara. Treća faza – suštinski Maršalov plan za Ukrajinu koji će vjerovatno koštati još više – težila bi stvaranju ekonomije koja je sposobna da se priključi EU.

Jasno je da takvi planovi zahtijevaju ogromne količine kapitala od investitora iz privatnog sektora. Nekoliko desetina vlada i multilateralnih zajmodavaca bila bi uključena u polaganje temelja za privlačenje spoljnog novca. Ako njihovi krediti i zajmovi otmu oligarsi, zemlja će propasti. Zbog toga Ukrajina i njene pristalice moraju da upregnu nacionalnu svrhu iskovanu u ratu da daju antikoruptivnim grupama uticaj na politiku trošenja novca, ističe Ekonomist.

Ako Ukrajina želi da napreduje, potrebna joj je i sigurnost. Da bi bila održiva, Ukrajina treba da zadrži svoj pristup Crnom moru. Mnogi ljudi su fokusirani na to koliko zemlje Ukrajina vraća – Putin treba da pretrpi odlučujući poraz tako da njegov neuspjeh bude nedvosmislen. Dalje od toga, međutim, ukrajinska pobjeda počivaće koliko na zdravlju njene demokratije toliko i na obimu njene teritorije, navodi list.

NATO kao zlatni standard

Kad se borbe okončaju, Rusija će nastaviti da se rapidno ponovo naoružava. Vlada u Kijevu će stoga trebati zapadne bezbjednosne garancije koje su robusnije od onih koje nisu uspjele da odvrate Putina 2014. i ponovo početkom ove godine. Članstvo u NATO biće zlatni standard prema kojem bi se ruski napad na Ukrajinu računao kao agresija protiv čitave Alijanse, ukazuje Ekonomist. Ali, Amerika i mnoge njene saveznice nisu voljne da dođu do direktnog sukoba sa Rusijom, a Turska, koja i dalje odlaže članstvo za Švedsku i Finsku, mogla bi da se odupre.

nato zastava
FOTO: ROBERT GHEMENT/EPA

Uvjerljivija alternativa, koju su u septembru iznijeli ukrajinski zvaničnik Andrij Jermak i bivši generalni sekretar NATO Anders Rasmusen, napravljena je po modelu američkih odnosa sa Izraelom. Kijevski bezbjednosni sporazum predviđa mrežu pravnih i politički obavezujućih zaloga između Ukrajine i njenih saveznica. Neke zemlje bi obećale vojnu, finansijsku i obavještajnu podršku u slučaju ruskog napada, druge bi se obavezale na sankcije. Plan takođe poziva da se investicije u transfer oružja i ukrajinsku odbrambenu industriju održe tokom decenija.

Ali, nema iluzija koliko će teško biti da se to ostvari. Jedna briga je stanje zapadne oružane industrije koja je dotrajala nakon kolapsa SSSR. Možda će se namučiti da održi snabdijevanje Ukrajine oružjem i municijom dok se borbe nastavljaju, a kamoli da nadmaše Rusiju dok se ona ponovo naoružava po okončanju rata. Rad na jačanju proizvodnje naoružanja trebao bi da počne odmah, ukazuje Ekonomist.

Druga briga je da Zapad možda neće moći da zadrži svoju moć. Kotiranje republikanaca na anketama u Americi (demokrate su u međuvremenu dobile Senat) i glasača u istočnoj Njemačkoj (koja je izložila političke podjele u zemlji), kao i antiratni protesti u Rimu i Pragu ukazuju da se podrška Ukrajini ne može uzeti zdravo za gotovo.

Ograničene zalihe novca i pažnje

Vlade svuda imaju ograničene zalihe novca i pažnje. Amerika ima druga posla, kao sa Kinom u Pacifiku. Nakon decenija ugovaranja sopstvene bezbjednosti sa SAD, Evropa je tek počela da računa dodatne odgovornosti koje mora da preduzme.

Zapad treba da uvidi, navodi list, da trošenje milijardi dolara u Ukrajini nije čin dobročinstva već samoodržanja. Posljednjih decenija Rusija je svakih nekoliko godina započinjala rat na svojim granicama. Putin vidi današnji konflikt kao sukob civilizacija između Rusije i Zapada. Zapadna podrška Ukrajini “na pola srca” neće ga umiriti, niti će dovesti do ponovne izgradnje odnosa sa Rusijom, kako se nadaju neki Evropljani. Naprotiv, to će ga ubijediti da je Zapad dekadentan i ranjiv, prenosi Blic.

Ako Putin stvori propalu državu u Ukrajini, NATO članice će biti sljedeća meta. Ukrajinski san o pobjedi osigurao bi trajni mir za njenih 43 miliona stanovnika. Takođe bi osigurao mir za još bezbroj ljudi širom Evrope, zaključio je Ekonomist.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu