Pozivajući se na jednoumlje i na iskrivljeni populizam, koje današnje političke partije iznova oživljavaju, stručnjaci gotovo jednoglasno tvrde da smo iz prethodnog sistema ono loše naslijedili, a dobro odbacili.
Dok su pojedinci pesimistični, tvrdeći da nismo mnogo odmakli od prošlosti, drugi, ipak, svoj optimizam pravdaju time da je za sve potrebno vrijeme, pa tako i za stvarni prelaz iz komunizma ka demokratiji.
Profesor filozofije u penziji Miodrag Živanović je, poredeći pomenuta dva sistema, prednost dao prijašnjem, uz obrazloženje da je imao nešto ljudsko u sebi za razliku od ovog koji danas imamo na snazi.
– To je zapravo bio socijalizam sa ljudskim licem, kako se i zvanično zvao u literaturi. Bili su stvoreni uslovi da se u jednoj zemlji, poput tadašnje Jugoslavije, ipak kroji život u dobroj mjeri i u skladu sa onim što bi trebalo biti ljudsko postojanje – pojašnjava on.
Crno zlo
Ne osporava činjenicu da je i jednopartijski sistem počivao na populističkim elementima i visokom nivou presije ili jednodimenzionalnog mišljenja. Baš poput današnjeg.
– Ipak, i taj populizam je imao nešto ljudsko u sebi. Danas, u svojim savremenim vidovima, populizam je, zapravo, vladajući, odnosno crno zlo koje ne samo da proizvodi ovakve ili onakve ratove, planetarne konflikte, nego i sve ono što je u našim životima ništavno i bezvrijedno. Danas, dakle, imamo populizam bez ljudskog lica, odnosno, protiv onoga što je ljudsko – tvrdi Živanović za Srpskainfo.
Ipak, i prijašnjem, ali i današnjem populizmu je našao zajedničku crtu.
– Današnji populizam nosi navodni slogan „u ime naroda“, a nekada se radilo u ime boga, živjelo se u ime različitih vrijednosti, ali nikada se, pa ni danas, zapravo ne radi u ime čovjeka – kategoričan je on.
To je, ocjenjuje, pogubno po život koji pokušavamo živjeti.
– Prvi temelj ideje i prakse populizma jeste povratak u prošlost. Drugi temelj populizma je proizvodnja zatvorenih društava, odnosno “filozofija palanke”. Oni, koji žive u palanci, okruženi njenim zidovima, ne smiju izaći napolje, a oni koji žive izvan palanke, ne smiju ući unutra. Treće, na snazi imamo odvojenost političke sfere od sfere života, a četvrto – urušavanje ili uništavanje svih kulturnih, obrazovnih i svih drugih vrijednosti. Nije uopšte bitno da li ćemo imati kvalitetno obrazovanje, da li će nam otići mladi ljudi iz razloga što žele da se obrazuju na nekom drugom mjestu, a ne ovdje u srednjevjekovnim modelima. To je populizam primitivnog tipa. Cijeli naš život je, metaforički govoreći, sveden na javne kuhinje, čemu svjedoči i poražavajuća činjenica da su nedavno uvedene i javne kuhinje za djecu – rekao je on.
Prikiriveni fašizam
Uzimajući u obzir navedene okolnosti, Živanović tvrdi da se, u suštini, nismo izgubili na pola puta, nego da nismo ni krenuli iz jednopartijskog ka višepartijskom sistemu. U prevodu, sve je privid.
– Mi nismo krenuli ni na kakav put. Ovo što se dešava posljednjih nekoliko godina nije višepartijski sistem, nego jednopartijski, sa lažnim predstavljanjem partija – smatra on.
Pojašnjavaju da velika ironija počiva i u samom nazivu partija, kako u BiH, tako i ostalim zemljama regiona.
– Većina partija u svojim nazivima ima riječ “demokratija”, a u stvari su fašističke i diktatorske – kategoričan je on.
Decenijama, kaže, nije prepoznao pravog političara, ali svakodnevno viđa “demagoge, kriminalce, rasiste, fašiste i nosioce totalitarnih režima”.
– U davnoj prošlosti i na drugim meridijanima ostali su oni koji bi mogli biti političari – kaže Živanović i nastavlja: – Nevolja ovih sistema je što nisu nakalemljeni ni na kakvo rodno voće ili na nešto što bi moglo proizvoditi novi život, nego isključivo na kalkulacije.
Treba vremena…
Za razliku od Živanovića, novinar Branislav Božić kaže da smo na put krenuli, ali da je on dug, te da, samim tim, zahtijeva vrijeme.
– Mi jesmo prešli iz jednopartijskog u višepartijski sistem, ali potrebno je vrijeme da izgradimo političku kulturu, kako u najširoj javnosti, tako i kod samih političkih aktera – pojašnjava on svoj stav.
Prelazni period u kojem se danas nalazimo, kaže, ostavlja nagovještaj da će doći bolji dani.
– U demokratiji je važno da je vlast smjenjiva i da se mogu ponuditi različiti programi. Kod nas je to malo estradizovano; akcenat je više na ličnosti, ne toliko na programima. Možda, u stvari, akteri naše političke scene ne umiju reći šta bi oni to radili, pa se onda više ide na emociju nego na razum – priča Božić.
Poredeći dva sistema, Božić ostaje u nedoumici kada su u pitanju njihove prednosti i mane.
– Možda je prethodni sistem davao ljudima više izvjesnosti, dok u ovom današnjem ima više neizvjesnosti. Međutim, postavljaju se pitanja da li je ovaj sistem višestranačke demokratije dostigao svoj vrhunac i da li se traže novi modeli društva. Najveći umovi ovog svijeta u ovom trenutku vode polemike o tome koji je to sistem koji bi bio najsrećniji za čovjeka – zaključio je Božić za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu