Vladeta Jerotić je sebe u svojoj autobiografiji napisao da je bio nemiran, živahan i neposlušan dječak.
Volio je sport i da odlazi u bioskop, u školi su ga najviše zanimali vjeronauka i istorija.
Želio da je da upiše Teološki ili Filozofski fakultet, ali se pred kraj srednje škole zainteresovao za medicinu.
To se desilo nakon što je njegovom prijatelju iznenada dijagnostikovana šizofrenija.
Diplomirao je na Medicinskom fakultetu 1951. Kasnije je specijalizovao psihoterapiju u Švajcarskoj, Nemačkoj i Francuskoj, ostavio je iza sebe brojna djela iz oblasti psihoanalize, psihoterapije, sociologije, filozofije, socijalne politike, teologije i filozofije hrišćanstva, ali i drugih religija.
Nekoliko decenija radio je kao načelnik Psihoterapeutskog odjeljenja u bolnici “Dr Dragiša Mišović”. Predavao je psihologiju i medicinu na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu.
Kao član Udruženja književnika Srbije, član Medicinske akademije i Srpske akademije nauka i umetnosti, objavio je niz djela iz oblasti psihoanalize, psihoterapije, religije i filozofije. Održao je brojna predavanja koja su iznova i iznova izazivala veliko interesovanje poštovalaca njegovih riječi. Vladeta Jerotić je uspio u jednoj rijetkoj misiji, da ujedini neistomišljenike, jer se svi slažu da je istinski erudita.
Za čuvenog Jerotića vezuje se i poznanstvo sa udatom ženom o čemu je rekao sljedeće: “Poslije jedne ozbiljnije povrede oka i moga prvog „ozbiljnog“ zaljubljivanja u jednu udatu ženu, oftalmologa, koja me je divno liječila i izliječila, odlučio sam da studiram medicinu (za koju je, istina, moj otac, odavno, „navijao“.
Odnos je ostao na prijateljstvu, ali ga je ta zaljubljenost inspirisala da razmišlja o ljubavi, vjernosti i ljudskoj sudbini, otkrili su ljudi koji su bili bliski sa njim. Platonska veza motivisala ga je da se bavi istraživanjima, a kasnije mu je motivacija i podrška postala supruga Jelena, koja je preminula 15 godina prije njegove smrti.
Jerotić se nakon odlaska supruge više nije ženio. O braku je ovako govorio. “Brak je doživotni izazov partnerima! Potrebno je paralelno samo popravljanje. Ne gubimo ipak nadu. Bračna psihološka savjetovališta imaju danas pune ruke posla i često uspješno obavljaju svoj plemeniti, stručni i duhovni zadatak. Sve se može u životu popraviti zaliječiti ili izliječiti zašto ne onda i neki brak, pod uslovom da se u njemu nisu ugasili plamičci ljubavi, odnosno duhovnosti”, napisao je Jerotić u knjizi “Uzgredna razmišljanja”.
Napomenuo je: “Citiraću Majndorfa koji kaže da monogamna zajednica muškarca i žene zasnovana na vječnoj ljubavi postoji samo kao ideal. Zbog toga svako treba da njeguje brak. Nije lako sačuvati ljubav. I nije isto u pedesetim kao kada ste imali dvadeset godina. Razvijajte se. Njegujmo brak što duže. Šta ćemo bez braka? Trećina Evropljana neće brak, a zašto mladi neće? Zato što su imali loš primjer roditelja. Najbolji je njegovati ga da doživite zlatnu svadbu.
U braku postoje četiri nivoa komunikacije između partnera: duhovni, intelektualni, emotivni i fizički. Za dobar brak, bar dva bi trebalo da funkcionišu. Kad popusti jedan ili dva, treba raditi na ostalim.
Razvijajte se, dopunjujte se, prosvjećujte se. Rastite! Radite na individuaciji. Jedan moj pacijent mi je poslije duge psihoterapije ovako rekao: “Vi se, doktore, zaista mnogo trudite, ali ja ne mogu da se promijenim”’ Nemojte to da kažete, nikako! Duh nikada nije star i uvijek je sposoban za promjene. To je, zapravo, zadatost čovjekovog bića.
Djeca ne učvršćuju brak. Tamo gdje je dobar brak može postati još bolji sa djecom. Tamo gdje nije dobar, postaje još gori. Stabilni brakovi su stabilni bez obzira na to koliko djece ima. Znači, dijete je upravo onakvo kakav je brak”.
O razvodu u knjizi “Uzgredna razmišljanja” Jerotić je napomenuo sljedeće: “Uporno svjesno ili nesvjesno potcjenjuje žene, što je naročito česta pojava u balkanskoj, srpskoj sredini. Za ovakve muževe, žena se cijeni dok može da rađa, dok može da se se brine o djeci i kući, dok potpuno služi mužu u svim njegovim zahtjevima, dok je mentalno i fizički zdrava.
Muž koji je potekao iz oštećene sopstvene porodice, iz rastavljenog braka roditelja (jedan od roditelja bio je alkoholičar, psihički promijenjen na različite patološke načine i tako dalje) nesvjesno prenosi doživljenu traumu iz djetinjstva na svoj brak, i to ponašajući se slično bolesnom roditelju.
Muž zbog nerješene, a nesvjesne Edipove situacije iz sopstvene porodice, prenosi sa majke patologiju odnosa na ženu i tako joj se sveti. Tip Don Žuana, on se nekada prema ženi ponaša pasivno ili ravnodušno kako bi izbjegao sukobe.
Iz različitih razloga neuspjeli prvi brak, posebno rani brak, zamjenjuje se uspješnim i trajnim drugim brakom. Muž ili žena koju su sazreli, dolaze do uspješne individuacije, pa traže zrelijeg partnera u drugom braku. Ako žena nije sazrela u toku braka, a muž jeste ili obrnuto, zreli partner nema više potrebe za simbiozom, otuda separacija ili razvod”, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu