Na ideju da napravim igricu sam došao tako što sam igrao druge igrice i vidio kako su kreatori tih igrica napravili da sve izgleda tako zanimljivo i dodali sve te detalje, pa sam zamislio da mogu i ja tako nešto da uradim i počeo sam da se bavim time – kaže Filip za Prvu.
– Prvo je djelovalo veoma komplikovano, ali sam počeo sa lakšim tutorijalima i polako sam širio svoje znanje i počeo sve komplikovanije stvari da radim. Većinom je bilo sve na stranim jezicima, ali bilo je nešto i na srpskom – kaže tinejdžer, prenosi Blic.
Roditelji isprva nisu razumjeli šta Filip tačno radi na kompjuteru, ali danas su ponosni na njega.
– Ne mogu da povjerujem da radi neke stvari, to je njegov talenat pretpostavljam. Kao i svaka majka uvijek sam mu govorila da pretjeruje, provodi po 4-5 sati za kompjuterom, a on kaže: “Mama, ne brini, ne igram ja neke gluposti već radim nešto za budućnost – kaže Gordana Filipović.
Filipa izdvaja i još jedna stvar, živi u zadnjoj kući Srbije, do prije par meseci nije imao ni dobar računar, ni internet, a domet je još uvijek loš. Uprkos tome pravljenje igrica nije jedina stvar koju je Filip naučio, već i da crta.
– Programiranje se bolje uči na internetu, jer tu može da se vidi svaka greška, a crtanje više zavisi od ukusa nečijeg ili osjećaja – dodaje.
Pored škole, igrica i crtanja, Filip pomaže i oko porodičnog ribnjaka.
– Hajde pored toga svega, nego što je to dijete i odgovorno. Šta god mu povjerite i ostavite, to je kao da ste vi ostali kod kuće. Kao roditelj sam ponosan na to dijete, jeste da je najmlađi. Za ono što plaćam radnika da uradi, Filip uradi za isto vrijeme duplo više. Ja očekujem od njega dosta, ali i ovo društvo bi trebalo malo da se pobrine za tu djecu. Jel vidite gdje mi živimo, koliko smo daleko od svega? Ali talenti se, kažu, ne prave nego rađaju – zaključuje Filipov otac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu