Prema riječima Srđana Majstorovića, u tom dijelu voda se odbija o špornu, pravi kanal i mnogo brže nosi, nego na drugim mjestima.
– Bio sam na ostrvu, na špicu, kad sam čuo dozivanje u pomoć. Vidio sam djevojčicu u brzaku, imao sam utisak da stoji, ali kad je viknula da ne može više, odmah sam skočio u vodu požurivši da je spasim. Međutim, kad sam stigao do nje, struja je bila toliko jaka, da nismo mogli da se pomjerimo. Ona je vrištala, stezala me oko vrata, počeli smo da tonemo. Rekao sam joj da me pusti, na svu sreću me je poslušala, uhvatio sam je za ruku i nekako smo krenuli prema špicu. Pozvao sam neke momke koji su bili na obali i oni su nam pomogli da se dočepamo obale – priča Majstorović, jedan od junaka jučerašnje drame a prenosi Kurir.
U momentu kad je on krenuo da spasava djevojčicu, Saša Lukić je zaplivao prema dječaku. Tek kad mu je prišao blizu, primijetio je, pod vodom, još nekog kako se davi.
– Primijetio sam ruke i plavu kosu, pod vodom. U momentu sam ih zgrabio oboje. Bili smo otprilike na sredini tog limana. Ona mi je izmakla i ponovo potonula, po drugi put, a dječak je bio miran i vidio sam da može sam da se održava na vodi. Nije paničio, rekao sam mu da polako pliva prema obali, a nju sam pokušavao da održavam iznad površine vode. Međutim, zajedno smo počeli da tonemo, jer me je panično stiskala za vrat, boreći se za vazduh. Zvao sam u pomoć i u trenu je pored nas bio Šašić, koji je preuzeo, a ja sam već dobro nagutan vode, pustio da me struja ponese nizvodno, gdje sam izašao na obalu – nadovezuje se Lukić, prenosi Blic.
Đuro Šašić je, kaže, kad je čuo Sašino dozivanje, zgrabio dasku za surfovanje koju je našao na obali, i za par sekundi bio pored njega, misleći da se on davi, ali i da drži dete u rukama.
– On je ponavljao “nju spasavaj”, što u prvom momentu nisam razumio. Tek onda sam video Tijanu. Mučio sam se kako da joj priđem jer me je struja uporno nosila prema Apatinu. Nekako sam doveslao do nje, video da tone i da su sekunde u pitanju. Uhvatio sam je za ruku, pitao da li je dobro, odgovorila je da nije, da se guši, čvrsto sam je držao plašeći se da mi ne isklizne njena ruku, jer sam znao da joj tada više ne bi bilo spasa kad bi i po treći put potonula. Nekako smo uspjeli da dođemo do obale. Ponudio sam joj da je odvezem na hitnu, ali je odbila rekavši da joj je tu otac i da će je on odvesti. Otišla je sa djetetom koje je sve vrijeme vrištalo na obali. Tek poslije me je sve sustiglo, od suza radosnica što sam joj spasao život, do straha šta bi bilo da nisam uspio. Celu noć su mi te slike prolazile kroz glavu. Taj njen pogled, vapaj za pomoć – još pod jakim utiskom prepričava Šašić.
Sva trojica heroja skromno kažu da su uradili ono što bi na njihovom mjestu svako trebalo da uradi, te da bi isto to ponovili kad bi se zadesili u sličnoj situaciji. Zahvaljujući njima, jučerašnja drama se okončala srećno.
– Beskrajno hvala svoj trojici što su nas spasili. Zahvaljujući njihovoj hrabrosti mi smo danas živi. Neka Bog čuva njih i njihove porodice, a ja ću im dok sam živa biti zahvalna za to što su sačuvali naše živote – dodaje Tijana, koja se danas i lično zahvalila svojim spasiocima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu