Cvejić kaže da iz njegove perspektive ova dva mjeseca izgledaju kao jedan dan.
– Za mene kao roditelja djevojčice koja je tog jutra bila u školi, za mene je danas i dalje 4. maj, a mi pritom nismo najviše pogođeni, moja kćerka je završila drugi razred tamo, jeste osjetila paniku, vidjela je drugu djecu kako trče, plaču, jeste istraumirana, ali ima djece i roditelja koji su mnogo gore prošli od moje supruge, kćerke i mene, nama je i dalje 4. maj, ne mogu da zamislim kako je roditeljima koji su izgubili djecu, ali i onoj djeci koja su preživjela tako što su se pravila mrtva. Dva mjeseca kao jedan dan, koji i dalje traje – rekao je on.
Govoreći o tom danu, kaže da je najprije osjećao šok i nevjericu kada je tog jutra obaviješten da sve vrvi od policije oko škole, da se dogodila pucnjava u školi.
– Znamo da se to dešava u drugim zemljama, ali nekako smo naivno smatrali da se to ne može desiti kod nas, u školi u koju sam i ja išao, u vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji, kada je grad vrvio od naoružanja, pa se to nikad nije dogodilo, naivno smo smatrali da se to dešava u drugim zemljama. Taj osjećaj naivne uljuljkanosti, i lažni osjećaj bezbjednosti je zauvijek nestao, jedna doza straha će zauvijek postojati, a nažalost kad pogledamo mjere koje se donose i ne donose, i poteze koji se vuku i ne vuku u školi i izvan nje, taj strah samo raste – kaže on.
– Mi smo razoreno društvo do atoma, društvo razbijeno na pojedince, koji uglavnom gledaju, gledamo, samo svoj lični komoditet, udobnost, ne interese djece, čak ni sopstvene djece – kazao je u emisiji N1 Studio Live.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu