Oba grada u Republici Srpskoj tako su, po pristupu, stali rame uz rame s nekoliko gradova u Hrvatskoj koji su nedavno zabranili koncerte narodnjaka iz Srbije, pa čak i puštanje njihovih pjesama u ugostiteljskim objektima, za koje Hrvati tvrde da su to „cajke“ i šund.
Istovremeno, u Banjaluci su nastupali i nastupaće brojni muzičari u čijim pjesmama slušamo (i gledamo) o alkoholu, kriminalu, seksu, sponzorušama, drogi…
Tradicionalne vrijednosti
Da li su to postale tradicionalne porodične vrijednosti? Gdje je granica između šunda i umjetnosti i ko ima pravo da je odredi? Da li se političkim zabranama može boriti protiv nečega što je, nažalost, sveprisutno?
Oko ovih pitanja se vjerovatno nikada javnost ne bi mogla usaglasiti, jer o (muzičkim) ukusima se ne raspravlja.
Međutim, najava gradonačelnika Draška Stanivukovića da će svi izvođači u Banjaluci, osim formalnih uslova za nastupe, morati da ispune i „suštinske“, odnosno da pokažu sadržaje, neodoljivo podsjeća na neke nedemokratske režime u kojima su razne komisije odobravale ili zabranjivale javno izvođenje određenih djela. I na sistem koji je indoktrinisao omladinu da odrasta na, za njega, „ispravnim vrijednostima“.
– Najavljuju održavanje koncerta u Banjaluci, ali u nekim privatnim prostorijama. Ali, idemo i mi korak dalje. Svaki onaj organizator, agencija koja podržava ili organizuje ovakvu vrstu koncerata, javnih manifestacija, trajno više nikada neće moći računati na bilo kakvu podršku grada. Ovakvu odluku ćemo predložiti i Savezu opština i gradova RS. Ovo ne radimo zbog mene, zbog Banjaluke kao grada, ovo radimo zbog mladih ljudi, njihovih roditelja, svih budućih generacija. Treba da vodimo računa kome naše društvo, naše gradove i zemlju predajemo. To mora biti omladina koja počiva na ispravnim vrijednostima – poručio je Stanivuković u obraćanju preko društvenih mreža.
Treniranje konzervativnih mišića
Komunikolog Mladen Bubonjić smatra da ne bi trebalo sputavati bilo koju robu, pa ni muziku, koja ima svoje kupce, potrošače, pod uslovom da ne promoviše nešto nezakonito.
– Naravno, možemo da raspravljamo da li je legitimno ili ne da se zabranjuje kada je riječ o prostorima kojima upravlja grad, a kada je riječ o privatnim posjedima, svakako da nema pravo. Sve dok se ne promoviše nasilje, mržnja, netolerancija i slično. Inače, bilo koja zabrana vodi u tabu. A tabu obično ima kontraefekat. Ono što je zabranjeno dodatno izaziva pažnju i samo može izazvati kontraefekat u smislu da se još više mladi zainteresuju za to – kaže Bubonjić za Srpskainfo.
Pored toda, dodaje, upitan je i motiv zabrane, kao što je bio slučaj i sa tzv. paradom ponosa.
– Motiv je navodno očuvanje tradicionalnih vrijednosti, a vidimo da gotovo na svakom koraku isti ti političari krše tradicionalne vrijednosti. U demokratiji svaka zabrana bilo čega što direktno ne promoviše nasilje i mržnju stvara kontraefekat. Dovodi do toga da se, umjesto u vidljivoj sferi, odvija ispod radara, a svakako se u potpunosti ne može zabraniti. Tako da sama po sebi zabrana nema nekog smisla, osim treniranja konzervativnih mišića i pokušaja da se na populistički način pridobije određena populacija – zaključuje Bubonjić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu