Naime, sa svojih 70 godina, Branka Kojić iz sela Adrovići kod Višegrada jedini je stanovnik ovog sela. Nakon smrti muža, odlukom da se ne vrati u grad Branka je u selu ostala sama i već 9 godina njeni jedini prijatelji su životinje sedam krava i 20 ovaca. Njoj, kako kaže, ne mogu ništa ni januarske mećave, ni ljetnja žega.
Samački život provodi u radu, brine o životinjama, pa je tako oformila uzorno seosko domaćinstvo.
– Da li je to sudbina ili nešto drugo, moji životni putevi iz okoline Sarajeva dovedoše me u rodni kraj, selo Adroviće kod Višegrada. I tako prilično lagodan život u fabrici i blizini velikog grada zamijenih svaštarenjem, uzgojem krava i ovaca, a ni zemljoradnja mi nije strana jer hranu treba proizvesti – počinje priču starica Branka Kojić, kojoj dan počinje ujutru u pet sati, kad ustaje i prvo pije kafu.
Skoro deciniju je sa mužem živjela u kući u Adrovićima, gajili su i do stotinu ovaca i više krava. Kad je on umro ostala je sama da bitiše u planini i bori se sa svim nedaćama koje ona nosi, ali i ljepotama koje daje.
Dvanaest godina bez struje
– Navikli smo se i brzo na seoski život, ali nam je najteže bilo što nemamo struje. Snalazili smo se sa agregatima i plinskim sijalicama. Ipak se nismo žalili nikome, živjeli smo od svoga rada i zarade i bilo nam je lijepo – prisjeća se Kojićeva.
Kad je domaćin umro, Branku su nagovarali da sve rasproda i siđe u grad, ali ona nije htjela ni da čuje. Sama brine o sedam krava i dvadesetak ovaca i za nju je to, priča nam ponos i bogatstvo.
– Radni dan mi počinje u pet sati. Prvo nahranim mace, dva psa, kokoške, pa onda u štalu. Počistim kravama, pomuzem ih, imam i muzilicu i nahranim sijenom, a kasnije, kad to vrijeme omogućava puštam ih na pašu – prerpičava Branka svoj dan.
Živi od prodaje mlijeka koje isporučuje mljekari, oko sto litara svaki drugi dan. Zadovoljna je cijenom. Proda tele, jagnje i njoj je dosta.
– Nije nimalo lak seljački posao, ali mora i da se voli i da se radi. Imam i mašine za košenje sijena i drugu mehaniku, ali sama sam, treba sve postići. Pored stočarstva proizvodim sebi povrće krompir, boraniju, luk, kupus, paradajz , krastavce….i od tih proizvoda spremam zimnicu – govori u dahu starica iz Adrovića.
Kod ljekara nije išla skoro 30 godina
Ova vitalna žena, bistrog uma i vrijednih ruku, priča da je zaboravila kada je posljednji put bila kod ljekara. Kaže da je tajna za zdrav život u zdravoj hrani jer proizvodi za sebe sve na sopstvenoj njivi.
– Ne pijem nikakve lijekove. ni grip nisam nikad ležala. Stvarno se zdravo hranim, kupujem samo one najneophodnije namirnice. Mlijeko, sir, kajmak, meso i povrće neprskano i nezagađeno hemijom, šumski plodovi, čajevi, zar ima šta zdravije – hvali se Branka.
Životinje jedini prijatelji u selu, a imala je i susrete sa medvjedom i vukovima, ali nisu je dirali, jer kako kaže, u planini svako ide svojim putem. Svakako, jedino što je muči jeste samoća. Sama u napuštenom selu u kome je nekad vrvilo od života. Sat i po hoda do prvog komšije. Jeste da joj dođu djeca i rodbina iz grada, ali to je, kako kaže, samo za kratko vrijeme.
– Navikla sam se, šta ću. Noću slušam zavijanje vukova i prasak groma, ali u danu, proljećnom i ljetnjem uživam radeći u ovoj Božijoj blagodeti – kaže Branka.
– Dok me zdravlje služi živjeću u ovoj planinini sa mojim životinjama. Ne bih ovaj život mijenjala za gradski. Ovdje sam svoj gazda i živim od svojih deset prstiju. A imam sve što imaju oni u gradu. Sad i struju, i televiziju, i telefon, svoje kupatilo i udobnu kuću – govori starica.
Njen recept za dug život je – radi umjereno, hrani se umjereno zdravom hranom. Probleme ne rješavaj, ne pati zbog njih, voli domaće životinje kako one tebe vole i uskladi svoj ritam sa ritmom prirode, piše AgroKlub.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu