Porodica Radmile Karlić iz hrvatskog sela Paladini se preradom ovih vrijednih gljiva, uz organizirano traženje za turističke grupe, bave već 15 godina, pa danas imaju dobro uhodan posao sa čak 500 restorana širom svijeta.
Iza uređene degustacione sale stoji pogon sa 12 zaposlenih od prerade, restorana do lovaca na iste, pa još pet do šest sezonskih radnika, objavio je Agroklub.
Od čega zavisi cijena tartufa
Cijena svežeg crnog kreće se trenutno oko 700 evra. U letnjem periodu cijena mu padne na 200-300, a u zimskom naraste na čak 1.000 evra po kilogramu. To u prvom redu zavisi ima li ih u ponudi u Italiji, ističe sagovornica, koja je i velika zaljubljenica u tartufe jer je to veže za višesatni boravak u prirodi, a i podiže adrenalin, prenosi Kurir.
– Radi se o iskonskom lovu, jer nikada ne znate na šta ćete i gdje naići, ali skoro uvijek nešto nađemo – otkriva ona.
Bijelom tartufu odgovara više kiselije zemljište, dok crni obitavaju u okolnim brežuljcima hrastove šume, nedaleko od njihovog sela, gdje prevladava više ocijedno tlo. Mikroklimatska ravnoteža vrlo je važna, a bitno je da u maju padnu dovoljne količine kiše.
Kada tartuf, koji živi u simbiozi sa korijenom stabla, dosegne svoju potpunu zrelost (koja je nezavisna od veličine), počinje da ispušta specifičan miris. Pa je tako moguće po istome mjestu proći bez uspjeha nekoliko puta, dok će ga već dan-dva kasnije dobro istreniran pas nanjušiti.
Ali, potrebno ih je vaditi iz zemlje vrlo pažljivo, kako bi se što manje oštetio kako željeni ulov, tako i korijen stabla.
– Lovci su svjesni vrijednosti šume, te brinu o njima, pažljivo zakopavajući rupe kako bi budućim tartufima, koji su zahvaljujući životinjicama koje šire mikorizu skloni izrasti na istom ili bliskom mjestu, omogućili zaštitu od svjetlosti – objašnjava Karlićeva.
Bijeli idu i do 5.000 evra, najveći se zovu džokeri
Bijeli su rjeđi i skuplji, a skladno veličini, svrstavaju se od treće do ekstra klase (džokeri). Cijena im dostiže i 5.000 evra za kilogram, a za razliku od crnih, zasad nema dobrih rezultata u njihovom uzgoju u šumi.
Porodica se, uz lov i preradu, odvažila i na sadnju plantaža 3.000 hrasta i lješnika sa micelijumom crnog tartufa, koji su prve rezultate dali tek šest godina nakon sadnje. Plantaže su smještene uz prirodne stoljetne šume, kako bi se postigao što veći prirodni balans zemljišta i mikroklime.
Pokušaće da proizvedu i bijeli tartuf, čije su sadnice naručili, a sadnja je u planu ove godine. Prvi rezultati očekuju se za osam do deset godina, iako smo čuli da su ih u Italiji dobili već za šest.
Najpoznatija rasa za ovu vrstu lova su lagoto romanjolo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu