Potvrdila je to i Anđela Španović, predsjednica ovog udruženja, koja je istakla da bi grad na Vrbasu izgradnjom ovakvog hranilišta bio rame uz rame s evropskim gradovima.
– Razloga zašto je hranilište za mačke potrebno ima bar 30, ali uzeću samo jedan primjer, a to je da smo nedavno imali situaciju da se volonterka koja hrani mačke oko zgrada rasplakala jer nema više čime da ih nahrani. Čak i kad ima čime da ih nahrani, ostali stanari koji ne vole mačke ih maltretiraju. Isto tako, ima maca koje se duplo hrane jer u istom danu dvije volonterke budu u različito vrijeme na istom mjestu. Izgradnjom hranilišta mi bismo rasteretili volontere, hrana bi bila na sigurnom, a mace fizički odvojene od ljudi koji ne vole životinje. Volonteri bi imali uvid i u to koliko je hrane ostalo i ne bi dolazilo do preklapanja – rekla je Španovićeva. Dodala da bi to olakšalo evidenciju hranjenja napuštenih mačaka.
– Mi već dugo tražimo rješenje kako da pomognemo što većem broju volontera istovremeno, a ovaj primjer hranilišta se u posljednje vrijeme počeo pojavljivati na društvenim mrežama i mi smo ga prepoznali kao rješenje za više problema. Hranilište bi olakšalo i hvatanje maca radi sterilizacije i kastracije, jer je planirano da ono ima mali ulaz za mace, koji volonteri mogu privremeno zatvoriti. Takođe, naši volonteri nerijetko nose jako velike količine hrane na hranilišta, što je teško, a ovdje bi napravili vratašca i prostor za skladištenje hrane i sredstava za čišćenje, a samo bi volonteri imali ključ – objašnjava Španovićeva.
Dodaje da je za ovaj projekat potrebno oko 3.000 KM, ali i da postoji šansa da taj iznos bude i manji, a, kako kaže, sve zavisi od terena gdje bi kućicu mogli postaviti.
– Ako bismo imali prostor koji je već pod video-nadzorom, to bi nam smanjilo budžet za hranilište jer ne moramo da postavljamo kamere. Ja sam interno na sastancima u Gradskoj upravi, koji su se primarno bavili azilom, pominjala ovakav projekat i, u suštini, neke neformalne reakcije su bile pozitivne. To dosta ohrabruje da bismo mogli dobiti dozvolu za postavljanje. Čak i ako se desi da ne dobijemo saglasnost grada, postoje privatna zemljišta koja su otvorena za pristup i mi vjerujemo da ćemo uspjeti naći ljude koji su dovoljno humani da nam ustupe svoj prostor. Mi smo ovaj objekat, za razliku od onog u Turskoj, zamislili u vidu nekog kioska koji se po potrebi može i pomjeriti, pa vjerujemo da neće biti problema za dobijanje dozvole. Naravno, planiramo i da naglasimo da je to prostor koji je pod video-nadzorom, jer je to, nažalost, neophodno – rekla je Španovićeva.
Istakla je da po završetku projekta “WagWag” planira da pozove svako od udruženja u Banjaluci da predloži po jednu volonterku u naselju koja bi dobila ključ za pristup.
Španovićeva je dodala da svi koji žele da podrže rad Udruženja “WagWag” mogu da im se jave na njihovim društvenim mrežama i na mail info@wagwag.club, prenose Nezavisne.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu