Riječi su ovo Miljane Uljarević, mame dvostrukih bliznakinja, Petre i Meline (4) i Darije i Angeline (3).
Za Miljanu (25) i Stefana iz Plandišta kod Vršca, mnogi kažu da su najbogatiji ljudi u Srbiji, jer, imati četvoro djece, a u harmoničnoj porodici širiti ljubav i pažnju, a sve to sa četvoro djece, pogotovo u njihovim godinama, prava je rijetkost.
Ključ svega, kako kaže Miljana su organizacija i sloga, bez kojih ništa ne može. A, kad ima toga, ništa nije teško, pa se čak i gorka čaša žuči lakše proguta kada nadođe.
Dvije trudnoće u nešto više od godinu dana
Iz srednjoškolske ljubavi uplovili su u zajednički život, pa u proširenje porodice. Kada je ostala trudna prvi put, saznanje da čeka blizance ju je zateklo, ali kada je ultrazvuk pokazao i drugi put blizance, uslijedio je šok.
– Živimo zajedno od 2018, malo Beograd, malo Vršac. U Beogradu sam studirala i radila, tu sam i ostala u drugom stanju. Tad smo prelomili, bili smo podstanari, nisam imala nikog toliko bliskog da mi se nađe tamo i odluka je pala da se definitivno vratimo u Plandište. Kada smo sve sabrali, kiriju, a poslije i vrtić, shvatili smo da je najbolje da se budemo tu – priča Miljana.
Kada su Petra i Melina došli na svijet, niko nije bio radosniji od njih dvoje. Ali, svemu je prethodila jedna anegdota zbog koje se Miljana i dan danas rado sjeća.
– Muž ima brata blizanca, ali ja nikada nisam pomislila da bih ja mogla da ih dobijem. Kada mi je doktorka saopštila da su dvije bebe, doživjela sam šok. Ima i za to manja anegdota, sjedili smo moja mama, Stefan i ja, bila sam već uradila test, sutradan je trebalo da idemo kod ljekara, i nešto sam gledala na Instagramu, kad mi je mama vidjevši to rekla “Zamisli da nosiš blizance”. Samo sam joj rekla, “Šta da radim sa dvije bebe, da se objesim”, naravno iz šale. I eto, dva puta po dvije kćerke – priča ona kroz smijeh.
Druge bliznakinje prevremeno rođene
Dok je prva trudnoća sa Petrom i Melinom bila normalna i u terminska, druga je bila na kraju rizična. Naime, Darija i Angelina izgleda nisu mogle da čekaju da upoznaju svoje godinu dana starije sestre, pa su “riješile” da ugledaju svjetlost dana 5. 11. 2020. godine, svega godinu i pet dana poslije sestrica.
Kao prijevremeno rođene, tri dana su bile u inkubatoru, dok su kasnije još mjesec praćene.
– Darija je imala 1.250 grama, dok je Angelina imala 2.250. 72 sata su bile u inkubatoru na posmatranju, nismo znali da li će preživjeti. Ukupno su provele mjesec dana tamo, prije dolaska kući, kao prijevremeno rođene bebe – priča Miljana.
Međutim, za Dariju, ovdje nije bio kraj agonije. Svega godinu dana kasnije, pala je sa tobogana i opet je završila u bolnici.
– Pala je ispred mene u stanu sa tobogana, provela je u Tiršovoj mjesec dana, bila je u vještačkoj komi, u kritičnom stanju. Sve praznike smo proveli tad u bolnici. Volim da kažem danas, koliko je lijepih, a zaista ih ima, toliko je i ružnih stvari za nama – priča mama.
“Mala banda” djevojčica
Sestre su isprva voljele da se igraju samo jedne sa drugima, ali na kraju, prihvatile su i drugu djecu. To je zasluga roditelja koji su odlučili da ih zbog socijalizacije upišu u vrtić, iako je bilo negativnih komentara. Kako kaže, ponekad su “prava mala banda”.
– Ljudi su me osuđivali, kao jedva sam dočekala da ih upišem tamo. Da, jesam, da bi se socijalizovale. Jer njih je četiri, njima drugi ljudi u životu nisu potrebni, one znaju same da se igraju, koje god dijete da dođe kod nas – ode plačući kući. Jer, svaka ima svoju igračku i par i ne igraju se sa njim. Ali, sad kako su krenule u vrtić svaka ima svoje drugare i sve je mnogo drugačije – priča Miljana.
Kroz smijeh se prisjeća trenutaka kada su ona i Stefan gurali kolica kroz Plandište. Jedna dupla sa bliznakinjama ona, druga sa bliznakinjama on. Ljudi su samo prilazili i zagledali u čudu. Tom prilikom, jedno pitanje ju je izbacivalo iz takta.
– Pitaju “je li ti teško, jesi li umorna”, A mene su ta pitanja vrijeđala, valjda pod tim nekim adrenalinom. Jer, samo jednoj cucla tokom noći da ispadne, ja moram četiri puta da ustanem, a gdje je mlijeko, pelene, hrana, sve. Ja ni ne znam kako sam tad spavala. Kad se to sve dešavalo, prikrivala sam da mi je teško. Sad mi je generalno lakše, jer same ustaju i rade te neke osnovne stvari, naučila sam ih da budu samostalne, i kad se sjetim svega, stvarno mi je bilo teško. Ali u tim trenucima ja nisam to kapirala – iskreno će Miljana.
Bilo je teško, ali bile su dobre bebe
Ističe kako je bilo trenutaka u kojima je bila sama samcijata sa djecom, budući da je suprug bio na putu, a potrefilo se da ni njena majka nije bila tu. Kako je funkcionisala taj period, ne zna ni sama.
Petra i Melina su bile malo razmaženije, dok je sa Darijom i Angelinom imala sreće, budući da su bile divne bebe. Kako kaže, danas sve četiri spavaju u istoj sobi i nemaju nikakvih problema.
-Teško je kad trebaš da opereš četiri glave, da osušiš njihovu kosu, poslije, da promijeniš pelene na svo četvoro, bilo je fizički teško, ali bile su dobre. Sretala sam majke sa jednom bebom, a bile su umornije nego ja. Radim od kuće, bavim se onlajn prodajom proizvoda i uspjela sam sve da organizujem. Da radim negdje fiksno i da imam smjene, ne znam da li bih mogla da funkcionišem – priča ona.
Ističe da imaju sreću da djevojčice vole da se voze po kolima, i da nemaju problema na putovanjima. Kako kaže kroz smijeh, dešavalo im se van Plandišta da zbog njene mladolikosti, neki ljudi pomisle da im je starija sestra. Kao majka nije stroga, ali granice moraju postojati.
– Imaju one neke svoje žute minute, ali slušaju, jako su disciplinovane. Više ih je i znaju red. Uvijek imaju jedna drugu, nikada nisu same, lijepo se izbore za sebe. Poštujem njihove želje sve dok me one ne ugrožavaju, sve ima svoje granice. Bezobrazluk ne dozvoljavam – izričita je ona.
Vole isto da se oblače
– Kada sam u prvoj trudnoći saznala da nosim bliznakinje, rekla sam da ih nikada neću isto odijevati, strašno me je nerviralo kada vidim da to majke rade, govorila sam “ja svoju djecu nikada neću isto oblačiti”, pa onda, “to što su bliznakinje, ne mora da znači da moraju sve isto”… Sve što sam rekla, bilo je suprotno – priča ona kroz smijeh.
Upravo zato, kad ide u prodavnicu, vodi računa da sve nađe u istom dezenu i određenoj veličini. Kako kaže, zbog, mira u kući.
– Kad odem u prodavnicu, i kad treba da se skoncentrišem da li sam ovoj kupila ljepšu, a ovoj “ružniju”, broj, kroj, pa kad dođem kući i počne ono “ja hoću žutu, ja hoću krem”, ne. Sve isto, pa kad napunite 16-17 godina, daću vam pare, pa vi same sebi kupujte, mislim se svaki put u sebi. Do tada, ja vas oblačim – kaže ona kroz smeh.
Mjesečno trošili 3.000 evra na najosnovnije
Biti roditelj danas, podizati djecu, čak i pored pomoći države, težak je udarac za novčanik, ako uzmemo u obzir cijenu pelena, dohrane i svih drugih potrepština.
Budući da je između prvih i drugih bliznakinja, samo je godinu dana razlike, te su gotovo u isto vrijeme koristile kako pelene, tako i dohranu, udar na kućni budžet bio je težak.
– Kupovali smo ogromne količine pelena, sve četiri su imale pelene… Meni je sad glupo da kažem da smo mi tada davali između dvije i tri hiljade evra samo na njih. Znam kako ljudi danas žive i kakvo je stanje, ali toliko smo izdvajali. Na sreću, moj suprug radi dosta, radim i ja, tako da ni u čemu nisu oskudijevale i ne oskudijevaju. Mi smo sve sami, jer nismo imali pomoć ni od mojih ni od njegovih, jednostavno, riješili smo da zapnemo. Stefan radi i dva posla, svaka mu čast i ja lijepo zarađujem od moje prodaje. Ne možemo da se žalimo, i volim da imaju sve, da im ništa ne fali – priča ona.
Ipak, najveće bogatstvo su njih četiri i ljubav koja obitava u kući Uljarevića.
– Moja djeca su moje najveće bogatstvo, ja sam jedinica i cijeli život sam patila da imam brata ili sestru. Ja sam najsrećnija kad nas vidim. Bog mi je dao da moja djeca nikada neće biti sama, imaju i sestru bliznakinju i sestre. Kada su krenule u vrtić – nisu bile same. Kada krenu u osnovnu školu – neće biti same. Uvijek će imati nekog pored sebe. Prvenstveno su one strašno bogate što imaju nekoga pored njih, kad nismo Stefan ili ja tu – ističe Miljana.
Društveni život im ne pati
Pored poslovnih obaveza, spremanja, pranja i peglanja, ona i Stefan, iako to nestvarno zvuči, imaju vremena za sebe.
– Stefan i ja uvijek imamo dogovor, kad nismo umorni vikendom, ja odem da popijem piće sa drugaricom, on ode da popije pivo sa društvom, mada ipak više voli da oni dođu kod nas i da napravi roštilj, da se družimo. Tako da i pored četvoro djece, mi nalazimo vremena da se družimo, ali i da zajedno, bez djece odemo negdje, život nam nije “stao”. Nebrojeno puta dok su one u vrtiću, odemo negdje na kafu, na ručak, na pivo. One su tamo od osam do pola tri, a to je sasvim dovoljno vremena da završim sve i da imam vremena za sebe – kaže Miljana na kraju razgovora za Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu