I to ne za jednog člana, nego za cijelu porodicu, čija dva hranitelja rade u realnom sektoru, gdje su plate daleko ispod prosjeka.
Dakle, oni za ručak i večeru na raspolaganju imaju taman toliko para da mogu da pojedu jedan hljeb, šest jaja, 350 grama šunke i sira, 300 grama junetine bez kosti, kilogram krompira i upola toliko kupusa.
Možda ova statistika i ne bi bila toliko otužna da u Republici Srpskoj svaka druga radnička porodica ne zarađuje plate kojima sebi ne mogu da priušte nimalo bogatiji jelovnik.
Nažalost, ponekad ni ovo nisu u stanju da obezbijede, posebno kad dođe jesen, pa im se na glavu sruče brige kako djecu opremiti u školu i gdje naći pare za ogrijev.
I dok oni po tri puta prevrnu svaku kovanicu, prije nego što je potroše, u ovoj državi ima i onih zbog čijih apetita i dubokih džepova godišnje uvezemo desetine miliona KM najluksuznije hrane.
Riječ je o pozamašnim količinama šampanjca, kavijara, brazilskih oraha, egzotičnog voća, dimljenog lososa, jastoga, rakova, dagnji, hobotnica…
Naravno, nisu oni krivi što imaju i što im se može.
Ali, nisu krivi ni naši radnici sa početka priče što su za ove đakonije samo čuli. A osjećaju se i krivim i dužnim što bar djeci ne mogu da priušte koji bolji zalogaj, a ne obrok od nekih 1,5 KM po članu. Malo, brate!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu