Narudžbina je bilo toliko da su picerije morale da prave listu čekanja, a najtraženije su bile pice “Margerita” i “Marinara”, koje su i najjednostavnije po sastavu.
Impresivan rezultat, čak i za Napolitance, utoliko više što je radilo između 30 i 40 odsto ukupnog broja picerija u gradu, pekle su samo one koje su uspjele na vrijeme da dezinfikuju radni prostor poslije odluke donesene prije dva dana da je rad picerija ponovo dozvoljen.
Iz Napulja je i vijest da je lokalni vlasnik picerije Eriko Porcijo (Errico Porzio) pokrenuo humanitarnu akciju pod nazivom “Jedna korona pica”.
Cilj akcije je da se svaki dan isporuči najmanje 50 pica pojedincima ili porodicama koje nemaju para. Pica, jedno od najpoznatijih svjetskih “brzih jela”, bila je jelo siromašnih u južnoj italijanskoj pokrajini Kampanja.
Prema nekim istoričarima pica je rođena još u vrijeme antičkog Rima, kada su vojnicima koji su ratovali za carstvo, davali brašno i još neke namirnice, a oni su se morali sami da se snađu kako da od toga što dobiju naprave jelo.
Testo pice bilo je za njih zamjena za posudu, tanjir iz kojeg su jeli. Svjetsku slavu pica je stekla u Americi, osamdesetih godina prošlog vijeka, gdje su je italijanski emigranti pravili i prodavali. Osamdesetih godina “kao slavna”, pica se vratila u domovinu.
Picerije su postale omiljeno mjesto porodičnog izlaska na ručak, i od prvih najjednostavnijih i po sastojcima najsiromašnijih, lista pica se proširila na više od stotinu. Gotovo svaka italijanska regija ima neku svoju, posebnu picu.
To je jelo koje se jede gotovo svugde u svijetu, ali poznavaoci prilika tvrde da onome ko jednom okusi picu u Napulju, nijedna druga mu neće biti dovoljno dobra i ukusna, piše Telegraf.
Specifičnoist joj daje testo, koje mora biti u isto vrijeme tanko, hrskavo, ali ne i tvrdo, a sastojci se ili dodaju ili oduzimaju, dajući ukus i kvalitet ovom jelu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu