Gospođa Nadežda, učiteljica u penziji, živi sama.
Nikada se, kaže, nije bavila politikom, ali dugo pamti i prati sve što se događa, pa je “zapazila” snagu i energiju koju Aleksandar Vučić ulaže u boljitak naroda i zemlje, koliko se on trudi i bori, što je na njenoj životnoj ljestvici vrijednosti visoko u vrhu i zato je i poželjela da ga lično upozna.
U tom sistemu vrijednosti još jedan Aleksandar, kralj Aleksandar Karađorđević, uživao je poštovanje i naklonost tada studentkinje Nadežde i to su Aleksandar Karađorđević i Vučić – jedine dvije ličnosti na čelu zemlje za njenog života koje izdvaja, od vremena kralja Petra do danas.
Plakala je kada su Aleksandra Karađorđevića ubili u Marselju, a Tita nikad nije voljela, a ta osjećanja podijelila je danas i sa predsjednikom Vučićem.
Vučić je zamolio da mu ispriča kako je bilo te 1934. godine, kako je saznala za ubistvo kralja Aleksandra i kako je bilo tokom Drugog svjetskog rata.
– Mi smo ga iskreno voljeli… Kada je poginuo i kada se to desilo, bila sam u Beogradu, znam da smo klečali i plakali. To je bio dugački spalir – prisjetila se gospođa Nadežda.
Ne sjeća se, kaže, kako je tačno saznala za ubistvo kralja, ali se sjeća da su svi izašli na glavnu ulicu.
– Imala sam novu lijepu haljinu, ali nije mi bilo žao da da kleknem i isprljam je. To je bio plač od srca – rekla je ona.
Predsjednik je podijelio sa njom svoju zainteresovanost za kralja Aleksandra, koji je, primijetio je, potpuno odbacen od Srba, nema “svoju” ulicu, spomenik, a bio je ne samo kralj ujedinitelj, već vrlo obrazovan, vješt i prilično skroman.
– Jeste. . . A, za Titom nismo ništa žalili – odgovorila je uz osmijeh.
Nadežda se jako obradovala Vučićevoj posjeti, pažnji, ali i poklonima koje joj je donio, a posebno brošu kakav priliči dami njenog kova.
Tim prije što joj je, kako je poverila svom gostu, veoma važno kako izgleda.
Povjerila mu je i da je “užasno slaba” na slatkiše, da je djeca tjeraju da koristi hodalicu, iako joj “uopšte nije potrebna”…
Vidi, kako kaže, i da predsjednik radi duplo više i iskrenije nego što su drugi radili, a Vučić je uzvratio da je to njegov posao – da se bori za zemlju.
– Da se borim i da budem napadan. Ljudi u Srbiji ako nemaju koga da napadnu, teško da bi to moglo da funkcioniše… Ali, važno je da ljudi na kraju vide da se stvari postavljaju na mjesto i da polako, ali sigurno ide na bolje – rekao je.
Vide to, uvjerena je njegova sagovornica, i oni koji ružno govore o njemu, a koji hoće da “gospodare”.
– Da budu neko i nešto, ali ispali su niko i ništa, po onome kako su radili. Nevjerovatno je koliko smo napredovali – kazala je Nadežda.
Divi se energiji predsjednika, da u svemu pomogne, pogotovo tokom poplava koje su zadesile Srbiju, a pogotovo Obrenovac, ali i inače, u svemu što se dešava… Kako “ima snage da o svemu razmišlja, da sve razumije, svuda stigne i svima pomogne”. pita se ona i zaključuje: “To ne vidi samo onaj kome je krivo i ko je ljubomoran. Čudim se kako sada mogu da pričaju o vama, a znamo dobro šta su radili.”
Predsjednik je uzvratio zahvalnošću, lično njoj, kao penzionerki, ali i svim penzionerima, što, kako je rekao, imaju razumijevanja za državu, i što su pokazali poštovanje prema državi i zemlji.
Rekao joj je kako je Srbija napredovala, da ima dobre rezultate i da će i dalje napredovati i penzije rasti.
Rezultate rada dobri ljudi vide, uvjeren je njen gost, a slaže se s njom da je “nešto ušlo u nas, pa su nam samo negativne i loše vijesti – vijesti.”
Ispričao je i da se u početku sekirao kada su ga vrijeđali i da mu je to teško padalo.
– Da budem otvoren, mislio sam da svi vide koliko se borim i trudim da nešto dobro uradim. A, onda vas neko dočeka i govori najpogrdnije stvari, iako se borim na najbolji način. Sada to lakše podnosim, ne samo što sam oguglao, već razumijem da drugi imaju neke druge interese. A, i zašto bi svi dijelili istu želju, ideale, ideje… Naviknete se, svakodnevne obaveze vas melju i odnose vam energiju…Ali, držimo Srbiju jačom nego što je bila – rekao je Vučić.
Popričali su i o ulozi i značaju gerontodomaćica u životu najstarijih. Mnogo mu je značilo, rekao je Nadeždi, što ju je upoznao, i podijelio utisak iz susreta sa njom – kako je važan zdrav duh i kod starijih.
Nadežda Pavlović je, inače, radni vijek provela kao učiteljica. Ima dvoje djece, petoro unučadi i šestoro praunučadi. Njena kćerka živi sa porodicom u SAD, a sin u Novom Sadu.
Predsjednika Vučića Nadežda je sačekala u društvu unuke Ljubice (43), iz Novog Sada, jedine njene unuke koja živi u Srbiji. Rođena je 1. januara 1912. godine. U Beogradu je završila Učiteljsku školu i Pedagošku akademiju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu