Tako je izgledao završni čin zadnjeg prošlogodišnjeg zasijedanja gradskog parlamenta, na kojem su odbornici prihvatili budžet grada Banjaluka za 2022. godinu.
Takva scena bi više priličila trgovcima koji žele što bolje da prodaju svoju robu i izvuku što veću korist za sebe, ali sigurno ne odbornicima, i to pred samo glasanje u Skupštini grada Banjaluka.
Nažalost, mini performans odbornika Stanarevića najbolje je predstavio sve ono što se toga dana dešavalo. Sve što je prethodilo glasanju je bilo upravo to – trgovina, iako je dobar dio aktera cijelu situaciju okarakterisao kao kompromis ili dogovor. Iako Stanarević nije bio glavni akter u pregovorima/dogovorima/trgovini, već drugi odbornici, njegove riječi su pokazale realnost Banjaluke, ali i kakva je budućnost očekuje.
Obje strane su taj dan htjele da izvuku maksimum. Gradonačelnik Draško Stanivuković je želio “svoj budžet “ i ono što je on predložio u njemu izgradnju mostova, subvenciju privatnih vrtića, vidikovac na Banj brdu , put u Šargovcu…
I druga strana je imala svoje zahtjeve; amandmanima su tražili milione za jednokratnu novčanu pomoć penzionerima, sredstva za podršku porodiljama, obnovu pojedinih škola, društvenih domova…
Svi su htjeli “svoje” bez ustupaka ili žargonski rečeno – i jare i pare. Tako je dan počeo, ali se sasvim drugačije završio.
Na scenu je došla trgovina, pardon kompromis. Vijećalo se iza zatvorenih vata, karte su stavljene na sto, vagalo se u maniru trgovaca “čije više vrijedi” – i na kraju se izvagalo. Svaka strana je izvukla nešto za sebe.
Većina je dobila svoje amandmane, gradonačelnik ih je skoro sve prihvatio. Gradonačelnik je zauzvrat dobio dovoljan broj ruku kako bi se usvojio budžet, iako ne baš njegov, ali kako je i on sam u više navrata rekao – “bolje bilo kakav budžet nego nikakav”.
Vrijeme će pokazati ko je u ovoj trgovini dobio jare, a ko pare, ko je dobio korpu, i to praznu, ali jedno je sigurno – nisu svi zadovoljni.
Iako su dio većine, odbornici US su na sjednici uzvikivali da su protiv “populizma koji donosi amandman za penzionere”, ali su u konačnici posustali i reklo bi se preko mrtva srca prihvatili budžet i amandmane.
S druge strane, usamljeni predstavnici svojih političkih opcija SDS (Aleksandar Petković) i “Banjaluka zove” (Saša Lazić) su svoje nezadovoljstvo trgovinom izrazili na svoj način. Prvi put u ovom sazivu nisu podržali gradonačelnika. Kazali su da im se ne sviđaju “truli kompromisi” te da izgleda “samo sila, pomaže i da usamljen odbornik ništa ne može ostvariti bez obzira ko je gradonačelnik“.
I tako je Banjaluka u 2022. godinu ušla sa na vrijeme usvojenim budžetom grada, uz pomoć vještih trgovaca, pardon političara. I sam gradonačelnik je bio šokiran načinom na koji se to pitanje riješilo, što je propratio riječima: „Da mi je neko rekao da je ovo politika, ja im ne bih povjerovao“. Izgleda da je gradonačelnik nešto novo naučio, ali i javnost, a to je da je sve moguće kada je “nekome u interesu”. Šta na kraju reći osim sretna i berićetna Nova, 2022. godina, Banjaluko, sa svih skoro 170 miliona KM koje su trgovci, ups… političari „bratski raspodijelili“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu