Ocijenjeno je, između ostalog, u dokumentu “Mediji u BiH- sadašnjost i budućnost” koji su danas u Banjaluci prezentovali alumnisti Škole za političke studije Savjeta Evrope u BiH. Ovaj dokument koji prikazuje realnu sliku medija u BiH, sa svim manjkavostima, ali i prijedlozima za napredak, kreirali su novinari i političari kroz zajednički dijalog. Otvoreno se progovorilo o svim problemima kojih su itekako svjesne obe strane.
U BiH postoje 192 radio i TV stanice, sedam dnevnih novina i 184 različitih izdanja magazina i časopisa, kao i “more” onlajn medija, pa ipak nemamo zakon o informisanju koji bi uredio medijski prostor.
U većini slučajeva borba novinara sa institucijama je Sizifov posao, pogotovo kad se traže podaci o načinu trošenja javnog novca. Institucije najčešće izbjegavaju da daju odgovore, jedno od najčešćih opravdanja je da prikupljanje podataka zahtijeva puno vremena, te da službenici imaju važnijih poslova. Kroz Zakon o slobodi pristupa informacijama na koji se administracija poziva, javnoj upravi je ostavljena mogućnost da, kroz odugovlačenje i pozivanjem na duge rokove, krije informacije koje su od značaja za javnost.
Svjedočimo u posljednje vrijeme i pravoj ekspanziji onlajn medija, koja takođe nije uređena zakonom. Zato je važno znati da ako medij nema istaknut impresum – objavljene informacije o vlasništvu portala i identitetu osoba koje ga uređuju i za njega pišu, takvom mediju se ne može vjerovati.
– Pokušavamo da iniciramo dijalog i uredimo oblast informisanja u BiH. Jedna smo od rijetkih zemalja koja nema zakon o medijima, imamo samo građanske zakone koji ne uređuju medijski prostor. Onlajn prostor je prilično nedefinisan, najezda anonimnih portala u kombinaciji sa društvenim mrežama napravila je haos. Nadamo se da ćemo naići na sluh kod odgovornih i da će nakon toga uslijediti kreiranje zakonskog okvira i uspostavljanje zakonske regulative – istakla je novinarka Marija Milić i koautor ovog dokumenta. Koliko je važno da imamo uređen prostor, napominje, vidjeli smo i tokom pandemije virusa korona.
Pod lupom se našao i rad javnih serivsa, koji su takođe pod konstantnim političkim pritiskom. Članovi upravnih odbora se biraju u parlamentima, njihov sastav uslovljen političkom situacijom i odnosima stranaka koje su na vlasti. Dominantan politički uticaj je najvidljiviji i u uređivačkoj politici.
Mediji trebaju biti ravnopravan partner u političkoj komunikaciji. Bitno je da smo zajedničkim snagama identifikovali nekoliko problematičnih tačaka i što imamo visok stepen saglasnosti kada je u pitanju pogled na te teme, poručio je novinar i alumnista Škole za političke studije Đorđe Vujatović.
– Kao bitne probleme istakli smo transparentnost vlasništva nad medijima, politički uticaj, rad javnih servisa, lažne vijesti, govor mržnje, koji su evidentni i siju otrov u našu javnu sferu. Potrebno je vidjeti koje probleme imamo, da slika koju mediji prave, kao i slika o medijima bude drugačija i bolja- naglasio je on.
U kreiranju ovog dokumenta i prijedloga za uređenje medijskog prostora u BiH, učestvovali su i poslanik NSRS Denis Šulić, te poslanik u Parlamentu Federacije BiH Mario Mikulić.
– Mediji su izgubili povjerenje građana, kao i politika. Vraćanju povjerenja u medije možemo pomoći mi političari, ali i mediji mogu pomoći političarima da građani vrate povjerenje u njihov rad. To je dugotrajan put, trebamo ga graditi postepeno kako bismo došli do toga da pravi novinari imaju položaj u društvu koji zaslužuju i da političari koji se trude da poprave situaciju u društvu budu prepoznati – kaže Šulić.
Preporuke
Autori dokumenta “Mediji u BiH- sadašnjost i budućnosti” isti će uputiti nadležnim institucijama, sa svim preporukama za poboljšanje ove oblasti:
* Potrebno je promovisati potrebu medijskog i informacijskog opismenjavanja javnosti u BiH, u šta treba uključiti medije, javnu upravu, ali i kompletan sistem obrazovanja;
* Pokrenuti širu raspravu, uključujući medije, upravu, ali i akademsku javnost, o potrebi i načinima borbe protiv lažnih vijesti. Kroz javnu kampanju podsticati na intenzivnije prijavljivanje govora mržnje;
* Pokrenuti širu raspravu na svim nivoima unutar BiH o potrebi donošenja zakona o medijima ili zakona o Informisanju. Taj Zakon bi trebao precizno definisati šta je medij, šta podrazumijeva javno informisanje, koji je rok u kojem javna uprava mora da odgovori novinaru; obavezao bi izdavača da redovno obavještava javnost o vlasničkoj strukturi, poslovnim rezultatima, prosječnom tiražu, čitanosti, slušanosti i gledanosti; definisao bi i prava, ali i odgovornost novinara, glavnih urednika i medija za javnu riječ; definisao bi prava i obaveze javne uprave i u konačnici uredio medijski prostor i tako omogućio viši stepen slobode medija u BiH;
* Pokrenuti širu diskusiju o stvarnoj ulozi tri javna emitera, te o potrebi donošenja novih zakonskih propisa, kojim bi bio onemogućen direktan upliv politike u rad, imenovanje upravnih odbora i programskih savjeta u kreiranju programskog sadržaja;
* Uspostaviti kvalitetniji dijalog medija i politike, pokrenuti širu raspravu o potrebi donošenja zakona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu