Pavlina je u januaru ove godine sa sestrom Milkom i kćerkicom otišla u Saudijsku Arabiju da dijete vidi oca, saudijskog državljanina. On im je po dolasku u grad Damam oduzeo pasoše uz izgovor da mora da prijavi njihov boravak lokalnim vlastima.
Poslije nekoliko dana Pavlina je shvatila da je to obmana i da joj prijeti opasnost da u stranoj zemlji sa šerijatskim zakonima zauvijek ostane bez kćerkice! Uslijedilo je filmsko bjekstvo u Dubai, devet dana zatočeništva na aerodromu uz stalnu prijetnju deportacijom u Saudijsku Arabiju i, konačno, jutros – spas!
Po slijetanju na aerodrom “Nikola Tesla”, Pavlina Radić je u ekskluzivnoj ispovijesti za Blic otkrila je detalje životne drame koju je proživjela sa kćerkicom i sestrom.
Njene riječi Blic prenosi onako kako ih je skoro u dahu izgovorila u salonu beogradskog aerodroma, uz mješavinu suza i smijeha, sreće i iscprljenosti, poslije devet dana hrabre borbe u Dubaiju.
“Otac htio da otme Sari srpsko državljanstvo“
PAVLINA RADIĆ: Sarin otac i je nismo u emotivnoj vezi već dvije godine, ali smo održavali kontakt zbog djeteta. On je dolazio u Srbiju i viđao je, a sve je funkcionisalo dobro do naše posjete tamo.
– Po dolasku u Saudijsku Arabiju, otac djeteta Alsalem Radij Jasin, uzeo je naša dokumenta kako bi nam, navodno, regulisao boravak tamo. Poslije nekog vremena shvatila sam da su njegove namjere drugačije i da nam ne želi vratiti dokumenta, a da je pritom predao zahtjev da se djetetu izmjeni državljanstvo bez mog pristanka!
– Ja sam sve prijavila ambasadi u Rijadu, ali u Saudijskoj Arabiji vladaju drugi zakoni. A stavovi šerijatskog prava su uvijek u korist muškarca, odnosno oca djeteta, što je predstavljalo izuzetno otežavajuću okolnost.
“Bila je borba na život ili smrt, nisam imala izbora!”
PAVLINA: Svi moji pokušaji da nam Sarin otac vrati dokumenta nisu urodili plodom. U ogromnom strahu za naše živote, uspjela sam nadljudskim naporima da se domognem mog pasoša, ali ne i ćerkinog, taj kao da je u zemlju propao. Odlučila sam se da idem na sve ili ništa! Kao majka sam bila dužna da spasim svoje dijete! U glavi mi je bila samo jedna misao: da nas ne razdvoje i da se domognemo Srbije.
– Na aerodromu u Saudijskoj Arabiji smo (sestra i ja) obukle duge muslimanske haljine, abaje, ispod kojih smo sakrile Saru. Prošle smo pasošku kontrolu, sve do skenera, ali tu je Sara izašla, jer u tom dijelu ne traže pasoš. Drhtale smo od straha, bila je to borba na život i smrt! Pred ukrcavanje u avion, opet ista taktika: sestra i ja se zbijemo jedna do druge, a ona između naših haljina. Zamislite tu agoniju! Kad strahujete hoće li dvogodišnje dijete progovoriti i otkriti nas! To bi bio kraj za sve!
– Ukrcaj na avion je donio olakšanje, ali ne zadugo. Stigli smo u Ujedinjene Arapske Emirate, gdje su nas zaustavili i zatvorili u tranzitnoj zoni na aerodromu Dubai. Tada počinju tortura i maltretiranje. Prisiljavali su me da priznam kako sam prošvercovala dijete. Uprokos mojoj priči i detaljnom objašnjenju, niko mi nije povjerovao. Tu mi je na kraju rečeno da je za povratak u Srbiju potrebno da dijete dobije putni list i da će nas pustiti tek kada ga budemo imali, a u suprotnom moraju da nas deportuju nazad u Arabiju.
“Deportuju li nas, nema nam života!”
Poslije toga Pavlini i njenoj sestri Milki policija u Dubaiju oduzima srpske pasoše i neformalno im se saopštava da “krijumčare dijete”. Milki oduzimaju i telefon i razdvajaju ih, tako da Pavlina nije znala šta je sa njenom sestrom i gde se nalazi.
PAVLINA: To je bio psihološki pritisak da popustim jer su samo ponavljali: “Uđi u avion (za Saudijsku Arabiju), nećemo ti ništa”, što sam ja kategorički odbijala, jer sam znala: deportuju li nas, nema nam života!
– Ja sam se odmah obratila otpravnici poslova srpske ambasade u UAE, Danici Savović, koja mi je pružala sve ove dane nevjerovatnu podršku. Da nje nije bilo, vjerovatno sada ne bih bila tu! Ona mi je dolazila u posjetu dok mi i to nisu zabranili, ali je u jednom trenutku preko sestre uspjela da mi dobaci putni list za Saru. Za sve te njihove postupke, koji su se ispostavili nezakoniti, srpsko Ministarstvo spoljnih poslova je slalo protestne note, ukupno njih devet.
Otac prijavljuje da je Sara “oteta”
Dok traje višednevna drama u tranzitnoj zoni aerodroma, otac Alsalem Jasin zove srpsku ambasadu u Rijadu i obećava da će vratiti pasoš ćerkice. Istovremeno, međutim, prijavljuje policiji i drugim organima Saudijske Arabije da je Pavlina kidnapovala Saru i traži da bude prislino vraćena nazadu.
Ambasada Saudijske Arabije šalje nekoliko protesnih nota Ministarstvu spoljnih poslova Emirata. Zahtjevaju da majka i dijete budu deportovane nazad. Najavljuje se i šerijatski postupak protiv Pavline.
PAVLINA: Emirati prihvataju i prosljeđuju protestne note iz Saudijske Arabije policiji u Dubaiju, ali srpske ne prihvataju i tako nastaje začarani krug koji je trajao osam dana.
– U međuvremenu su tri puta pokušali da me deportuju i to su bili najstrašniji trenuci. Samo su došli u sobu i rekli da uzmemo sve stvari i izađemo da porazgovaramo. Na sva moja pitanja šta mi je sa sestrom nisu hteli da odgovore. Kako smo se kretali vidjela sam da idemo ka gejtu odakle polijeću avioni za Saudijsku Arabiju. Stala sam i rekla: pričaćemo ovdje!
– Samo uđi u avion, ići ćemo mi s tobom, ništa se neće dogoditi – govorili su, dok me u jednom trenutku dvije žene nisu uzele za ruke i krenule da me vuku! Tada sam se fizički odupirala i reagovala je policija. Po prvi put je neko rekao da to ne smiju da rade. Tako sam nas spasila prvi put.
Pokušaj deportacije se ponovio još dva puta, ali Pavlina se odupirala i kupovala vrijeme dok srpska diplomatija ne nađe neko rješenje.
PAVLINA: Moje poznavanje diplomatije nije veliko, ali moja osnovna ljudska prava, a prije svega mog djeteta, bila su ugrožena. Čak su me i lagali da je za mnom raspisana Interpolova potjernica, da ću u zatvor…
– Danica Savović iz UAE ambasade je od prvog dana našeg boravka na aerodromu bila u kontaktu sa mnom. Zaista sve su činili da mi pomognu! Neizmjerno sam zahvalna Ministarstvu spoljnih poslova, bez njih ko zna gde bih bila.
– Agonija je trajala do sinoć, a očaj i nevjerica su bivali veći kako je vrijeme prolazilo. U 21 čas sam znala da je novi let i još jedan pokušaj deportacije. Tješila sam sebe da budem jaka zbog djeteta! Nisam smjela da se predam!
– I taman kad mi je ponestajalo snage, sinoć, kao spas u posljednji čas, javljaju mi iz ambasade da ipak idemo u Srbiju! Prebacili su me u hotel sa sestrom i evo nas danas tu. Hvala svima na neizmjernoj podršci, a ovu agoniju neću zaboraviti dok sam živa. Ne bih je poželjela ni najgorem neprijatelju!
Predstavnici Ministarstva spoljnih poslova Nemanja Starović, državni sekretar, i Vera Vukićević, pomoćnik ministra, na aerodromu su dočekali Pavlinu, Milku i Saru. Zadovoljstvo zbog ogromnog uspjeha srpske diplomatije niko nije krio!, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu