Obimna mreža teretnih i putničkih linija istovremeno je humanitarni resurs koji spašava živote, oruđe diplomatije i moćno oružje samoodbrane.
Ukrajinski željeznički sistem bio je jedan od ciljeva za ruske snage od početka rata, čiji su napori da kontrolišu logistička čvorišta u velikim gradovima kao što su Harkov i Kijev bili osujećeni jakim lokalnim otporom. Željeznica je ostala u ukrajinskim rukama, a njena flota je funkcionisala kao glavno sredstvo za bjekstvo milionima u relativnu bezbjednost zapadne Ukrajine i zemalja van granica.
Sistem se pokazao izuzetno otpornim i prilagodljivim, nastavljajući da pomijera one koje bježe od rata, humanitarne zalihe i trupe širom zemlje, čak i da služi kao gradski tranzit.
Za ljude koji su samo nekoliko mjeseci ranije bili navikli na relativno brzo i efikasno putovanje jednom od najvećih evropskih željezničkih mreža, prelazak na ratne uslove bio je šok.
Široka mreža željezničkih puteva koja stiže do mnogih gradova širom Ukrajine, sa relativno niskim cijenama putovanja, jedan je od razloga zbog čega je voz popularno sredstvo putovanja u Ukrajini. Prije rata mnogi vozovi saobraćali su svakodnevno, a u ponudi su bili i ekspresni.
Ukrajinske željeznice posjeduju kombinovanu ukupnu dužinu pruga više od 23.000 kilometara, što je čini 13. po veličini na svijetu. Ukrajinske željeznice su takođe šesti najveći željeznički prevoznik putnika na svijetu i sedmi najveći prevoznik tereta na svijetu.
Prelazak na ratne uslove
Za nešto više od mjesec dana, Ukrajinske željeznice isporučile su preko 8.000 tona pomoći i evakuisale preko tri miliona ljudi na bezbjedno, ali su bile i od vitalnog značaja za prebacivanje zapadnog oružja ukrajinskim snagama. Na vrhuncu migracije izbjeglica početkom marta, 190.000 putnika dnevno je otišlo na zapad besplatnim vozovima za evakuaciju.
Vozovi kasne jer staju da se utovari i istovari humanitarna pomoć i mora da se čeka van velikih gradova ako se oglasi upozorenja o vazdušnom napadu. Najveće brzine vozova su smanjene, tako da je u slučaju sabotaže manje vjerovatno da će nezgode biti fatalne. Stanice, mostovi i ključne željezničke veze bile su suočene sa granatiranjem.
Gužva je stvorila izuzetno teške uslove u vagonima. Mnoge porodice su putovale sa malom djecom i kućnim ljubimcima.
“Umor, tuga i očaj u očima ljudi”
– U evakuacionim vozovima, vagoni su puni haosa, umora i tuge u očima ljudi – rekla je 25-godišnja Alisa Palij, sistemski analitičar iz Kijeva početkom marta.
Bivši kodukter Vadim Kiksa, 53, veteran Sovjetske armije počeo je da radi za Ukrajinske željeznice 1988. Kada je počeo rat, dobrovoljno se javio da se vrati na posao u evakuacionim vozovima.
– Ljudi su bili svuda – u hodnicima, u dijelovima za prtljag – tako da smo mogli da evakuišemo svakoga ko je htio da ode – kaže on.
Održavanje vozova takođe se pokazalo opasnim. Najmanje 70 zaposlenih je poginulo, a nekoliko desetina povrijeđeno na dužnosti. Osoblje Ukrajinskih željeznica brojalo je oko 250.000 prije rata, što je činilo jednom od najvećih kompanija u zemlji.
I Oleksandr Besarab, 32, administrator vozova, bio je na prvoj liniji evakuacije od samog početka rata.
– Prvih dana je bilo je toliko putnika… Ljudi su sjedjeli jedni na drugima. Zamislite, obično imate 30 putnika u vagonu, ali sada imate 200. Ljudi koji su stajali nisu mogli ni da se pomjere – rekao je Besarab.
Stanice rastanaka
Željezničke stanice širom Ukrajine pretvorile su se u centre za pomoć svima kojima je potrebna. Nude hranu, sklonište, odjeću, sve što bi evakuisanom koji dolazi sa ratnog žarišta moglo zatrebati.
Dok su stanice u oblastima pod ruskom kontrolom sada zatvorene, vozovi su nastavili da saobraćaju čak i do gradova poput Harkova, koji je bio pod stalnom ruskom vatrom.
Scene rastanaka mogle su da se vide na glavnoj stanici u Kijevu i u drugim gradovima širom zemlje.
Kod Zelenskog vozom Fon der Lajen, Džonson, Borelj…
Strani lideri koji su željeli da posjete Kijev, morali su da dođu kopnom.
Poljski, češki i slovenački premijeri probili su led i odlučili da putuju vozom u prestonicu na razgovore sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, što je odraz povjerenja u bezbjednost željezničke mreže.
Nakon toga vozom do Kijeva došli su i Ursula fon der Lajen, Borelj, Boris Džonson, Andžej Duda i predsjednici Baltičkih zemalja.
Oni su koristili “luksuznu kočiju” izgrađenu 2014. godine, prvobitno namijenjenu da vozi turiste na Krim. Voz je bio u funkciji prije nego što su ruske trupe preuzele kontrolu nad poluostrvom.
– Putujem fantastičnim vozom Ukrajinske željeznice iz Kijeva do Poljske -pohvalio se Boris Džonson u snimku na Tviteru poslije susreta sa Zelenskim.
Tom prilikom slikao se sa zaposlenima i dodao da su oni “čelični ljudi” koji održavaju vozove, uprkos ratnim opasnostima.
U Kijev su vozom nedavno došli i američki državni sekretar Entoni Blinken i ministar odbrane Lojd Ostin, ali i predsjednica Predstavničkog doma američkog Kongresa Nensi Pelosi.
Napad na željezničku stanicu u Kramatorsku
Više od 1.000 ljudi guralo se u gužvi na željezničkoj stanici u Kramatorsku, u Donjeckoj oblasti, kada se 8. aprila dogodio raketni napad. Najmanje 50 ljudi je poginulo, među kojima desetoro djece, dok su stajali u redu za evakuaciju, kada su projektili pogodili stanicu i glavno polazište za one koji bježe sa istoka zemlje, prenosi Blic.
Oko 100 ljudi je ranjeno. Ukrajina kaže da je Rusija gađala civile. Moskva poriče da stoji iza napada, optužujući Kijev za ovaj zločin.
Od početka invazije, nekoliko željezničkih stanica bilo je meta ruskih napada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu